Podstaknuti posljednjim pisanjima u javnosti i činjenicom da smo u jednu ruku postali meta nekih Facebook grupa koje su neformalnih karaktera, a da se s druge strane naš rad uporno izvlači izvan konteksta, zbog interesa javnosti i iznešenih neistina na naš račun, dužni smo reagovati.

Poštujemo to da živimo u demokratskom društvu, gdje svako ima pravo na svoje mišljenje i slobodu govora, ali svako to pravo nosi i svoje odgovornosti. Koliko je odgovorno obmanjivati javnost, procijenite sami. Mi bez zadrške kažemo da nismo bezgrešni, ali isto tako odgovorno stojimo iza svega što radimo. Međutim, ići toliko daleko da nazivati “Dječije viteške dane“ nekakvim rasadnikom falsifikovanja istorije je apsurd apsurda. Ponosni smo na istorijsko nasljeđe ovih prostora, trudimo se da podsjećamo građane na dobro i otvaramo vidike kako je to nekad bilo, u vremenima gdje je konstantno fokus na podjelama i sukobima. Mi nikada na svojim događajima nismo i ne planiramo, djeci i mladima pričati o istorijskim kontekstima koji mogu biti različito tumačeni u različitim djelovima Bosne i Hercegovine. Tamo i gdje je bilo prilika da se govori o istoriji, naravno da su govorili profesori, a ne članovi Udruženja.

Znamo gdje i u kom vremenu živimo, svjesni smo da pojedinci žele „pretresati“ istoriju sukoba, ratova i stradanja na ovom području u posljednjih sto godina, razumijemo motive, ali mi se tim ne bavimo. Bavimo se temom srednjovjekovne Bosne, bavimo se ondašnjim običajima, igrama, kulturno-istorijskim nasljeđem. Tvrtko Kotromanić je bez sumnje jedna od istorijski najvažijih ličnosti ovog prostora. Tvrtko zaslužuje da sve ono što je on predstavlja bude predmet istraživanja, diskusija, učenja i sjećanja, a ne da bude ličnost oko koji će se istoričari sukobiti, a udruženja građana biti stavljana na stub srama zato što ne žele da u pominjanju pomenute istorijske veličine, u prvi plan ističu etničku pripadnost. Mi smo multietnička grupa građana, gdje je svako od nas podjednako ponosan na svoje porijeklo, tako da degutantne priče i nagađanja „na čiju stranu naginjemo“ su krajnje ružne i bespredmetne. Mi „naginjemo“ srednjem vijeku i „naginjemo“ budućnosti, za koju vjerujemo da može biti bolja od sadašnjosti.

U skladu s tim, potrudićemo se da u narednom periodu, na zdravoj osnovi, aktuelizujemo diskusiju ko je bio Tvrtko Kotromanić, o čemu trebaju govoriti naši univerzitetski profesori, od kojih možemo i trebamo učiti, a ne da nam se izučavanje istorije svodi na čitanje komentara na društvenim mrežama. Možda se na taj način emancipujemo, te istorija srednjevjekovne Bosne postane podstrek za bolje sutra, a ne teret i tabu tema koja se u našem društvu nerijetko izbjegava.

Udruženje građana “Rusag” Prijedor