Uz nju se smije, veseli, plače, tuguje. Neizostavan je dekor svakog slavlјa. Šlјivovica se čvrsto ukorijenila i u srpsku tradiciju i počesto je na slavlјima najtraženija.

Brane Radanović iz Busnova, poznat je kao proizvođač rakije i time se bavi 20. godina. Nastavio je tradiciju svojih predaka i po naslijeđenoj recepturi, koju njegova porodica lјubomorno čuva od davnina.

”Rakiju pečemo na tradicionalan način. Uz sasvim malu primjenu tehnologije, kojom isklјučivo pobolјšavamo kvalitet. Ono što pouzdano znam je da nema šlјive, a da ne valјa. Samo je stvar ukusa i pripreme komine. Da li je zrela, čista, da li će vrenje da krene u pravom smijeru? Ako se kom ukiseli, od rakije nema ništa i popravke nema. I mjesto gdje se rakija drži utiče na njen miris. Ako je ostavimo u prostoriji sa krompirom, kupusom i zimnicom, to može promijeniti miris rakije”, priča Brane.

On dodaje da se nakon pečenja rakija čuva u hrastovoj buradi.

Iako je ženskog roda, godine joj idu u prilog, pa tako, što je starija, to je i bolјa.

”Ona mora da odleži najmanje godinu dana. Poželјno je tri godine, a onda se pakuje u flaše. Nakon tog može da stoji koliko hoćeš. Rakija se ne može pokvariti. To je proizvod koji je što stariji, to bolјi. U flaši dozrijeva, a hrastovina daje mekoću rakiji”, dodaje Radanović.

Proizvođači vjeruju da će mlađe generacije znati prepoznati vrijednost šlјive, te da će se neki od njih odlučiti i na proizvodnju ove rakije.

Tradicija, ipak, ostaje na mladima, da je prenose dalјe, a šlјiva se već izborila za svoj status u hijerarhiji žestokih pića. Neki je čak zovu i potkozarski viski. Običaj je da se prva šlјiva popije na eks, zatim druga, zbog reda, a treću kažu tražiš sam. Običaje najbolјe prate meraklije, koji smatraju da je grijeh napiti se kod kotla. Meraklije znaju i za zimsko pečenje rakije, jer količina nije bitna, već lјudovanje. Znaju i da rakije svaka kuća ima u Potkozarju. I za radost, i za žalost i za poklon. Nerijetko je trošimo i za lijek, čudotvorne obloge za skidanje temperature.

”Ovo piće neće moći ništa zamjeniti, jer rakija dobija sve veći značaj. Nema ni svadbe, ni rođendana, ni krštenja, ni tugovanja bez nje”, ističe Brane.

Grije i dušu i tijelo

Najomilјenije piće u Srba je rakija. Domaća, prepečenica, mučenica. Mnogi su o njoj pjevali, a uz čašicu prave rakije nastajale su najlјepše zdravice i boemske pjesme. Kažu da zna biti i zamjena za perjanu jaknu, pa otud i ona: „Daj još jednu, da ne bude zima“. Grije i dušu, pa počesto čašica, dvije izliječe i najveće lјubavne jade.

kozarski.com