Prijedor se i dalje može pohvalti najvećom farmom za uzgoj norvečkog crvenog govečeta ne samo na Balkanu, već i u cijelom svijetu, s obzirom na to da farma Jusufa Arifagića u Kozarcu broji 700 grla ove vrste. Kako Arifagić objašnjava za eKapiju, “osim u Kozarcu, nigdje u svijetu ne postoji farma norveškog crvenog govečeta van Norveške”.

– Farma u Kozarcu i jeste najveća u svijetu ako pričamo o ukupnom broju grla, jer norveške farme imaju u prosjeku oko 60 grla, rijetko koja ima 100. Norvaška nema prksu niti potrebu da izvozi živa grla, zbog toga što je norveška genetika dominantna. U praksi to znači da bilo koju vrstu krava u svijetu osjemenimo sa sjemenom norveških elitnih bikova, poslije trećeg osjemenjavanja dobijamo čiste gene. Zbog dominantnih gena, Norveška izvozi duboko smrznuto sjeme u oko 70-ak zemalja svijeta i ljudi koriste ovu metodu ukruštanja – f1 je prva generacija i u teletu je već oko 50% gena, druga f2 ima oko 75%, i treća f3 generacija ima čiste norveške gene – ističe Arifagić.

Dodaje da je u saradnji sa norveškim farmerima želio da njihova dostignuća u razvoju stočarstva, odnosno u razvoju rase norveške krave, donese na tlo Kozarca i da na tom kraju doprinese kroz rad, nauku i naprednu poljoprivredu.

– Moja namjera je bila da zaposlim značajan broj ljudi i da doprinesem razvoju poljoprivrede ovdje, jer ako gledamo norvešku poljoprivredu danas, u ekonomskom smislu, ona je jadna od najopravdanijih u svijetu. Za norvešku kravu kažu da je jedna od najisplativijih – najmanje oboljeva, ima vrhunsku proizvodnju i kvalitet mlijeka, ne zahtjeva česte intervencije veterinara, ima i vrhunsku plodnost, znači sve što je potrebno da bi u ekonomskom smislu dala vrhunske rezultate. I to zaista jeste tako, prosječna proizvodnja po grlu, u prošloj godini u Norveškoj je bila 9.700 litara mlijeka.

Prosjek godišnje proizvodnje po grlu na farmi Jusufa Arifagića je do 8.000 litara, ali nam pojašnjava da ta brojka može biti i veća, što zavisi od stočne hrane.

– Ono što fali BiH, generalno Balkanu, a što su razvile zapadne zemlje je travna masa, odnosno biljna proizvodnja koja u sebi ima ogroman prirodni procenat proteina. Mi to, na žalost, nemamo, pa i dalje hranimo stoku koncentratima, ne koristimo nauku i ne implementiramo je u našu poljoprivrednu proizvodnju.

Kada je riječ o dnevnim kapacitetima, na ovoj farmi oni iznose blizu 5.000 litara mlijeka. Po riječima Arifagića, vjerovatno su i dalje jedni od najvećih proizvođača mlijeka u BiH. Na farmi u Kozarcu ima oko 700 grla, dok na drugoj farmi koja se nalazi u Bosanskom Petrovcu broj grla iznosi oko 300.

– Ono što je, na neki način, zaustavilo daljni razvoj farme koja je po kapacitetima projektovana da proizvodi između 5,5 i 6 miliona litara mlijeka godišnje, su nedovoljni podsticaji na državnom nivou. Mi smo se zaista kretali uzlaznom putanjom, te smo 2018. godinu zvršili sa proizvodnjom od oko 2,8 miliona litara mlijeka. U tom momentu su u RS premije za mlijeko bile 30 feninga po litri. Već u 2019. se smanjuje premija na 25 feninga, a uveden je i limit za podsticaje, odnosno do proizvodnje maksimalno 1,4 litara mlijeka. Naš cilj je bio da podignemo proizvodnju u 2019. na 3,2 miliona litara. Međutim, da bismo proizvodili tu količinu mlijeka, zbog svega ovoga što sam naveo, mi bismo proizvodili uz gubitke.

Dodaje da na sve njihove apele Ministarstvo poljoprivrede RS nije imalo sluha, i ta mjera je ostala na snazi do 2022. da bi se jedino limit pomjerio na 1,6 miliona litara. Međutim, objašnjava, i taj limit je premali, s obzirom na to da smo svjedoci ogromnog rasta cijena repromaterijala, tako da je sam sistem ishrane na farmi poskupio do 300%.

– Prije nekoliko dana izašao je Nacrt novog pravilnika o podsticajnim mjerama za 2023. godinu, koji je za proizvođače mlijeka, ali i ostale poljoprivrednike, katastrofalan. Premije su ostale iste, odnosno 25 feninga, uveli su nove mjeru, od 200 KM po jednom muznom grlu, ali su to opet ograničili na maksimalnih 100.000 KM, limit za proizvodnju mlijeka je takođe ostao isti. Ja ću reći otvoreno – ovakve mjere su poniženje. Ja, kao i ostali farmeri, smo u velikoj dilemi da li i kako nastaviti svoju proizvodnju, jer uz sva poskupljenja, i uz ovakve mjere ekonomski je nemoguće opstati. Ako se usvoje ove mjere, sahranićemo mliječnu industriju u RS, a ako nju sahranimo, odnosno bez proizvodnje mlijeka i mesa, nema ni ratarstva. Postaćemo nacija koja će isključivo ovisiti od uvoza.

Ističe da je farmu, pod ovakvim uslovima, nemoguće ekonomski širiti. Jedino, kaže, može da pokuša da ostane u ovim okvirima u kojima je do sada radio.

– Ono o čemu ozbiljno razmišljam, s obzirom na to da imam farmu u Bosanskom Petovcu, je da tamo prebacimo odeđen broj grla, samim tim i proizvodnju mlijeka. U FBiH imaju tri nivoa podsticajnih mjera, prve su na nivou Federacije, duge na nivou kantona i treće na lokalnom nivou, tako da podsticaji u FBiH u prosjeku iznose između 50 i 60 feninga.

Proizvodnja stočne hrane

Arifagić kaže da ne proizvodi sijeno već ga kupuje od povratnika u Bosanskom Petrovcu koji žive od košenja pustih poljana i baliranja sijena, dok kukuruznu silažu i ostale žitarice proizvodi na području Petrovca i Kozarca.

– Znate da imamo nasljeđen sistem iz Titovog vremena, posjedi su usitnjeni, parcele su uglavnom hektar, do dva. Na izlazu iz Omarske, pa sve do ulaska u Prijedor, moram obići 153 parcele da bih obradio oko 300 ha i proizveo dovoljne količine hrane za svoju farmu. Uglavnom mi treba nekih 12 do 15 tona silaže dnevno, 3 tone koncentrata plus sijeno i sve ostalo.

Kaže nam da je tek 2018. od Vlade RS prvi put dobio 59 ha zemlje pod koncesiju. Međutim, ironija je što, kako kaže, novi autoput od Banjaluke do Prijedora upravo planiran da prelazi sredinom te zemlje.

Elektrana na biogas i solarni paneli

Arifagić je imao u planu i izgradnju elektrana na biogas i do sada je urađena prva faza radova. Međutim za isplativost ulaganja u ovaj projekat na farmi je potrebno da bude oko 2.000 grla.

– Elektrana na biogas nam je i daje u planovima, urađena je prva faza, a da li ćemo i kada napraviti pogon biogasa ovisi isključivo od ministarstva i podsticaja i da li ćemo podizati broj grla. Taj pogon biogasa bi davao 1 MW struje, što je danas na ovu energetsku krizu izetno profitabilno, davao bi i 1,2 MW toplotne energije koju bismo usmjeravali na staklenik u kojem bi se uzgajalo povrće, koji je takođe projektovan. Na kraju bi nam ostalo i organsko đubrivo koje ima visoku cijenu na evropskom tržištu. Taj pogon bi koštao više od 3 mil EUR, ali ako se za nešto danas može naći novac to su upravo obnovljivi izvori energije.

Osim ovih planova za obnovljive izvore kaže i da su krovovi na farmama statički pripremljen za solarne panele, odnosno imaju dovoljnu nosivost i površinu od skoro 10.000 m2.

– Dio štala u Kozarcu, gdje su smještene krave, ima površinu više od 7.000 m2, plus imamo oko 5.000 kvadrata pod silažnicima, a planirano je da u konačnici imamo oko 50.000 m2 objekata. U Petrovcu imamo pod objektima 10.000 m2, a kapacitet ove farme je do 2.000 grla.

Cilj razvoj selekcionog centra za proizvodnju sjemena

Kompanija Geno Balkan jedina ima licence za uvoz norveške genetike na prostoru Balkana i Arifaćig preko ove svoje firme uvozi sjeme za vlastite potrebe, a značajan dio uvezao je i za potrebe farme Ivice Todorića, odnosno za Centar za unapređenje stočarstva u Osijeku. Riječ je o partnerskoj firmi za koju uvoze sjeme koje oni dalje distribuiraju za potrebe farmi u Hrvatskoj.

– Ono što su bili planovi je da se na području BiH uzgajaju bikovi i da se napravi selekcijski centar što nije jeftino. To je investicija od nekoliko miliona maraka. To bi bio centar koji bi mogao proizvesti sjemena za cijeli Balkan i jugoistočnu Evropu. Pokušavao sam da dogovorim javno-privatno partnerstvo sa vladama oba entiteta, jer zahtjeva u startu minimum 5, 6 doktora nauka, genetičare, 15-ak magistara, međutim nije bilo sluha…I dalje imam muške potomke od norveških elitnih bikova koji završe na klanju, a ja sjeme i dalje uvozim iz Norveške.

Arifagić iskreno kaže da planovi svakog proizvođača u ovoj godini zavise od novog pravilnika.

– Što se mojih planova tiče, ja sam se vratio u BiH i planiram ostatak života da ulažem u svoj kraj, u svoje Potkozarje. Za svog života mi je želja da pokušam da razvijem ovaj centar, da ga unaprijedim. Da našim pokoljenima ostavimo nešto što je profitabino i što je ekonomski opravdano u svijetu. Ova farma ima dosta pogodnosti – ima ekološku dozvolu, evropski izvozni broj, vlastitu veterinarsku stanicu sa veterinarima koji su bili u Norveškoj na specijalizaciji, imamo vrhunsku opremu – sve ovisi od pravilnika. Volio bih da se skine limit i da dostignemo maksimalnu proizvodnju na farmi, a to je do 6 miliona litara mlijeka samo u postojećim kapacitetima, a napominjem da, ako bude prostora za širenje, gradićemo nove štale i povećavaćemo broj grla. To će nam dati uslov da gradimo pogon biogasa, zatim staklenik. Spremni smo da na krovove farmi stavimo solarne panele. Po nekim našim prvim projektima, farma u Kozarcu trebalo bi da broji oko 5.000 grla i to jeste budućnost.

Ističe da je budućnost poljoprivredne proizvodnje u velikim komercijalnim preduzećima. Farma u Njemačkoj da bi bila profitabilna mora da broji minimum 500 grla, u Americi to je 2.000.

– Svakako treba da imamo i male farme, da provodimo strategiju ruralnog razvoja, treba da vratimo naše autohtone proizvode, ali i da damo prostor da se stvaraju velike komercijalne farme koje će svoju budućnost bazirati na nauci. Moramo omogućiti tim farmama da imaju dovoljnu količinu zemlje kako bismo kreirali finalne domaće proizvode za izvoz – zaključio je Arifagić.

ba.ekapija.com