Okružni sud u Prijedoru donio je danas prvostepenu presudu kojom su Rajko Aleksić i Draško Aleksić oslobođeni optužbe da su počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva na području kozarca kod Prijedora u junu 1992. godine.
Čitajući obrazloženje presude, predsjedavajuća tročlanog Sudskog vijeća Nedeljka Eror je rekla da nije dokazano van razumne sumnje da su Rajko i Draško Aleksić počinili ratni zločin za koji su se teretili.
Na ovu presudu strane u postupku mogu uložiti žalbu u roku od 15 dana.
Optužnicu protiv Aleksića podiglo je Okružno javno tužilaštvo Prijedor 14. decembra 2021., a potvrđena je 1. februara 2022. godine.
Na izjašnjenju o krivici 30. marta prošle godine optuženi su negirali krivicu.
Okružno javno tužilaštvo u Prijedoru teretilo je Aleksiće da su kršeći pravila međunarodnog prava sadržana u članu 3. stav 1. tačka 1) pod a) IV Ženevske konvencije o zaštiti građanskih lica za vrijeme rata od 12.08.1949. godine i u članu 4. stav 2. tačka a) Dopunskog Protokola uz Ženevske konvencije iz 1949. godine o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (Protokol II), usvojenog u Ženevi 10.07.1977. godine, za vrijeme oružanog sukoba koji se u vremenu od prve polovine aprila 1992. godine, pa najkasnije do kraja novembra 1995. godine odvijao na teritoriji Bosne i Hercegovine, između organizovanih oružanih snaga Vojske Republike Srpske s jedne strane, i Armije Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća odbrane s druge strane, kao pripadnici Vojske Republike Srpske, po prethodnom dogovoru, zajedno sa Aleksić Ljubomirom koji je u međuvremenu preminuo dana 03.12.2018.godine, lišili života lice nesrpske nacionalnosti, iako to lice nije neposredno učestvovalo u neprijateljstvima i u vojnim operacijama.
Oni su to učinili na način što su dana 24. juna 1992.godine, u prijepodnevnim časovima, u opštini Prijedor, mjestu Kozarac, zaseok Jakupovići, traktorom došli do kuće Jakupović Aziza, odjeveni u vojne uniforme i naoružani streljačkim oružjem, postrojili sve prisutne bošnjačke civile, i to žene i djecu, i galameći tražili Jakupović Rasku zvana „Razija“ i „Reska“, govoreći im da je njen sin Azur ubio Ljubomirovog sina Dragu i prijeteći da će ih sve pobiti ako ne kažu gdje se ista nalazi.
Nakon što im je neko od postrojenih civila rekao da se ista nalazi u kući, Aleksić Ljubomir je naredio svom sinu Aleksić Rajku i unuku Aleksić Drašku da provjere da li je Raska u kući, nakon čega su isti otišli i pronašli Rasku u porodičnoj kući Jakupović Ćazima, a potom su je doveli ispred kuće Jakupović Aziza, tako što su je vukli za ruke i pokušali je podići na zadnji dio njihovog traktora, pa kako nisu uspjeli u tome jer se Raska opirala i vrištala, Aleksić Ljubomir je držeći bombu u ruci naredio Aleksić Rajku i Aleksić Drašku da natjeraju Jakupović Rasku da bježi ispred njih, te su Rajko i Draško sa uperenim vatrenim oružjem ispred sebe dogurali Jakupović Rasku na makadamski put koji se nalazi neposredno ispred kuće Jakupović Aziza, gdje su je zajedno, svjesno i voljno pucanjem iz vatrenog oružja lišili života, a potom se vratili pred kuću Jakupović Aziza, gdje su zaprijetili postrojenim bošnjačkim civilima da o tome nikom ne pričaju, nakon čega su se popeli na traktor i odvezli se u nepoznatom pravcu.
Dakle, za vrijeme oružanog sukoba, kršeći pravila međunarodnog prava, kao saizvršioci lišili života jedno lice bošnjačke nacionalnosti. Čime su, kao saizvršioci, počinili krivično djelo „ratni zločin protiv civilnog stanovništva“ iz člana 142. stav 1. u vezi sa članom 22. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije – navedeno je u optužnici.
Tekst i foto ilustracija – www.prijedordanas.com