„Naši građani su još uvijek naivni, a pogotovo su naivni prilikom korištenja interneta. Danas se društvene mreže koriste za onlajn trgovinu i razmjenu svakakvih proizvoda. Mnogo opasnosti vreba, a osnovna je da u većini slučajeva vi ne radite sa ovlaštenim trgovcem nego s nekim trgovcem „iz dnevnog boravka“. Vizuelno su to primamljive stranice, a u stvari su samo poskidane fotografije sa nekih svjetskih stranica. Potrošači bi trebalo da provjere koja je stranica u pitanju i o čemu se radi, kao i da li mogu kontaktirati sa vlasnicima profila, da li je u pitanju stvarna stranica ili prevara na kojoj su lažne fotografije“, poručuje Murisa Marić iz Udruženja „DON“.

Godina je počela sa poskupljenjem električne energije. Novi obračun pogotovo je teško pao onima koji se griju na struju. Da li su se građani obraćali Udruženju za zaštitu potrošača zbog uvećanih računa?

Građani reaguju tek kad se ta priča završi. Govorilo se o blok tarifama, ali danas imamo poskupljenja druge vrste. Tu su blok tarife do 500 pa preko 500, do 1.500 i iznad 1.500 kilovata, ali tu je i osigurana snaga, koja je sa 1,40 KM otišla na maltene 3 KM. Imamo i razdvajanje distributivne mreže. Pored one na nivou Republike Srpske, tu je i distributivna mreža na nivou BiH. Mnogo je više nameta nego što smo imali u prošlom periodu. Veliki broj sugrađana nam se obratio u februaru, pogotovo oni koji su prije ovih poskupljenja smatrali da to njih ne dotiče, jer imaju kilovat-dva u garažama, vikendicama, gdje se ne koristi mnogo električna energija. Međutim, sada je taj račun sa 8,00 otišao na najmanje petnaestak KM, maltene duplo, tako da su ljudi reagovali, tražeći objašnjenje zašto je toliki račun. Poskupljenje je drastično. Ono je zakačilo sve nas koji imamo potrošnju koja je nešto drugačija, a pogotovo je zakačilo one koji se griju na električnu energiju i danas plaćaju danak ako potroše iznad 1.500 kilovata. Ali kao i na sve drugo, mi se i na to naviknemo. Digne se halabuka koja potraje pola mjeseca i onda prestanemo o tome pričati, platimo jer kažu, tako se mora. Građani nemaju pravu reakciju, da i ne mora tako. Izvozimo električnu energiju, a svoje građane kažnjavamo ovako visokim cijenama.

Nedavno je pažnju javnosti privukao slučaj Banjalučanina koji se pobunio, jer su mu u nekoj trgovini, prilikom plaćanja karticom, zaokružili ukupan iznos za par feninga više nego što bi trebalo. Kako kažu potrošači, dosad su bar bili sigurni da će tim načinom plaćanja izbjeći trgovačke trikove.
Građani, u suštini, ne provjeravaju svoje račune, niti da li im je zaračunata cijena koju vide na rafama, a kamoli da li je cijena zaokružena. Slučaj koji ste spomenuli, pokazatelj je koliko danas svi moraju obratiti pažnju na to. Zaokruživanje na kartici nema nikakvog smisla. Znamo da zbog nepostojanja apoena novčanica manjih od pet feninga, trgovci u BiH zaokružuju cijene. A sada se dešava da ni na kartici nemamo te apoene. To je kršenje zakona i nije dovoljno da se obratimo trgovcu i dobijemo svojih pet feninga. Ovo je priča za inspekcijske organe i to se ne bi smjelo ponavljati niti postati praksa. Zabranjena je zakonom. Trebali bi se svi pridržavati toga. Niko od nas nije ušao u trgovinu da je ostao dužan trgovcu, pa zašto trgovac ostaje nama dužan? Oni nas ubjeđuju da ta 4 feninga ništa ne znače, ali kada to pomnožimo sa milionima kupaca, koji dnevno ili mjesečno prođu, to je ipak mnogo novca.

Stiče se utisak da građani nisu dovoljno upoznati o svojim potrošačkim pravima. Ima li kakvih pomaka nabolje što se tiče informisanosti potrošača?
Udruženje „DON“ je od 2008. godine uključeno u ovu priču o potrošačima. Radimo i sa potrošačima iz drugih gradova RS i Federacije BiH. Još uvijek se nije doprlo do svijesti svih potrošača i mislim da je to proces koji će još dugo trajati, da uopšte dođe do pomaka u ovoj oblasti. Svugdje na svijetu najjača su udruženja potrošača i ona su ta koja staju na kraj poskupljenjima, a ovdje kod nas je sve to: rekla Unija poslodavaca, rekla Unija trgovaca naftom, rekla Unija trgovaca brašnom i pekarskim proizvodima, a nas, potrošača, u tom smislu nema. Kod nas još uvijek udruženja potrošača nemaju tu snagu da zaustave poskupljenja ili da budu socijalni partner, da ne dođe do ovako drastičnog rasta cijena. To sve zavisi i od broja potrošača koji nam se obraćaju u vezi sa ovom problematikom. Svake godine se, doduše, povećava taj broj, ali to nije dovoljno. Treba da ih na nivou RS, pa i države, bude znatno više. Ova informisanost nas dotiče samo u onom momentu kada smo mi lično negdje oštećeni za neki proizvod i kupovinu.

Kakav je redosljed u lancu zaštite potrošača? Kome se prvo obratiti?

Po koracima koji su definisani zakonom, potrošač bi trebalo da traži knjigu reklamacija, a da se obrati udruženju ako ima neki problem. Međutim, najčešće je obrnut redosljed. Građani dođu kod nas da se informišu o tome šta da upišu u knjigu reklamacija, kako da se obrate trgovcu. Dobro je da oni traže informaciju, jer su u pogledu pravne legislative mnogi neuki. Niko tokom školovanja nije imao osnove kako da se ophodi u ovakvim slučajevima, kako da popune uplatnicu, kako da urade neke stvari, jer da smo učili o tome, ne bismo zaokruživali na uplatnicama kada plaćamo račune, nego bismo plaćali po onom iznosu koji zaista dobijemo na računu. To su sve pokazatelji da i obrazovni sistem i sve ostalo utiče na svjesnost potrošača da može imati bilo kakav uticaj ili da bude zaštićen.

Mnogi građani su naivni kada je riječ o onlajn kupovini. Ostavljaju lične podatke samo zato što im je iskočio prozor gdje im je obećan neki veliki dobitak. Koliko su česte prevare na društvenim mrežama?

Svjedoci smo da na društvenim mrežama možemo pronaći sve podatke: ime, prezime, adresu, brojeve telefona, računa pa čak i matične brojeve. Naši građani su još uvijek naivni, a pogotovo su naivni prilikom korištenja interneta. Danas se društvene mreže koriste za onlajn trgovinu i razmjenu svakakvih proizvoda, pa i kupovinu lijekova, koji nisu za naše tržište. Mnogo opasnosti vreba, a osnovna je da u većini slučajeva vi ne radite sa ovlaštenim trgovcem nego radite s nekim trgovcem „iz dnevnog boravka“. Vizuelno su to primamljive stranice, a u stvari su samo poskidane fotografije sa nekih svjetskih stranica. Naručilac misli da će dobiti upravo takvu haljinu, cipele, pantalone ili neki uređaj. Nedavno smo imali slučaj sa video-kamerama. Došle su neke kamere koje su veoma male, bez nosača, a iznos nije bio tako mali. Mi radimo sa legalnim trgovcima, ali smo pokušali pomoći potrošaču koji nam se obratio. Dobili smo neke tri različite adrese. Na jednoj stranici je kupac naručivao, iz drugog grada mu je to došlo, a na trećem mjestu je pokupljeno. Čak je i adresa došla iz drugog grada. Koga mi to teretimo i do koga u tom lancu možemo doći? A takvih primjera iz Prijedora je na hiljade. Neko je jako dobro profitirao. Siva ekonomija je najrasprostranjenija na društvenim mrežama. Mnogi ljudi nabavljaju proizvode putem ovakvih stranica, a samim tim narušavaju legalne tokove trgovine. Pomažemo nesavjesnim građanima da se bogate na naš račun, ne plaćaju poreze, ne plaćaju ništa što radi trgovac kod kojeg možemo fizički da kupujemo. Onlajn trgovina je obimna problematika koja tek treba da dobije svoj epilog. Čak i pred sudom i policijom. Mnogo veći broj građana treba prijavljivati takve slučajeve. Da se nesavjesni pojedinci pokažnjavaju ili da, na kraju krajeva, plate poreze i dadžbine kao svi ostali.

Da li u strukturi žalbi građana i dalje dominiraju pružaoci ekonomskih usluga?

Tokom prošle godine, zaprimili smo 2.223 žalbi građana, što je za 400 više nego 2021. Još uvijek u Republici Srpskoj dominira problematika vezana za pružaoce ekonomskih usluga, odnosno javna komunalna preduzeća. Neka od njih u ranijem periodu nisu utuživala nesavjesne potrošače koji ne izmiruju svoje obaveze, dok je s druge strane određen broj utuživao, ali ti su predmeti bili zarobljeni na našim sudovima. Građani danas dobijaju rješenja o izvršenju iz, recimo, 2014. godine. Totalna zastara koja je deset godina, još uvijek traje za komunalne predmete. To je neuređena oblast, a svjedoci smo da komunalna preduzeća, iako imaju svoju pravnu službu i pravnike, dodatno nameću potrošačima troškove advokata. Mora se stati tome u kraj. Pravne službe treba da utuže nesavjesne potrošače i da se to rješava. Mnogo je razloga zašto potrošači duguju za ekonomske usluge. U nekim krajevima, godinama nije bilo vodosnabdijevanja, nije bilo odvoza otpada, a još uvijek neki nisu spojeni na kanalizaciju. Ovu problematiku je kod nas teško urediti, međutim, znamo da u okruženju to funkcioniše na potpuno drugačiji način. Sad se stvara dužničko ropstvo prema pružaocima ekonomskih usluga, što nije dobro ni za potrošača ni za trgovca. Ostali prigovori potrošača vezani su za bijelu tehniku i obuću. Očito da na našem tržištu još ne dolazi kvalitet kakav potrošači očekuju za novac koji izdvoje za kupovinu nekog proizvoda. Potrošači treba da obrate pažnju na garanciju koju im nudi proizvođač ili trgovac. Zakonski ne može ni jedan proizvod imati garanciju kraću od dvije godine. Zakonski je uvedeno i da polovna roba ima godinu dana garancije. Sada se sve veći broj građana žali na polovne automobile, na usluge mehaničarskih i limarskih radnji, što je pokazatelj da se polako budi svijest građana, iako ona nije na nivou koji bismo očekivali za ovoliko godina informisanja javnosti i djelovanja udruženja za zaštitu potrošača.

TRGOVCI BAHATI, KUPCI NEUPUĆENI

Još uvijek nemamo tu svijest da možemo biti neko ko će diktirati promjene. Neki ne znaju ni da je knjiga reklamacija obavezna. Imamo bahaćenje trgovaca u mnogim gradovima, a nije ni informisanost kupaca zadovoljavajuća. U Sokocu smo nedavno imali primjer gospođe koja je otišla sa slipom iz banke u jednu radnju, da dokaže da je tu obavila kupovinu. Trgovci su je maltene istjerali i rekli da nije validno ništa drugo osim računa. To nije istina, jer je zakon iz 2021. godine omogućio da, ako zagubimo račun, tu su drugi dokumenti koji dokazuju kupovinu. Sve su to pokazatelji da ima još mnogo posla pred nama. Mnogi građani nemaju tu svijest kako da zaštite ono malo novca koji imaju.
BIJELA TEHNIKA SKUPLJA ZA 50 ODSTO

Bijela tehnika je mnogo više poskupjela nego osnovne životne namirnice o kojima stalno govorimo. Međutim, potrebna nam je i veš mašina, frižider i sve ostalo. To je, u odnosu na prošlu godinu, otišlo za 50 odsto. Mnogo je problema u ovoj oblasti. Što je veći broj ljudi koji pričaju o tome, koji su informisani, veći broj će ih biti zaštićen. Neka trgovci rade svoj posao, treba i njima pomoći. Danas je bilo koja oprema ili neka osnovna životna namirnica u nabavnoj cijeni znatno skuplja nego što je bila. Iz kazni tržišne inspekcije vidi se da ima i onih koji su nesavjesno radili. Vlada RS donijela je odluku o zaustavljanju marži na određen broj proizvoda u potrošačkoj korpi, ali najniža plata je 750 KM, a sindikalna potrošačka korpa je davno prešla 2.000 KM.

kozarski.com