Učenici poput prijedorske gimnazijalke Milane Kesić /19/ vrijedni su mijenjanja postojećih pravilnika o nagrađivanju učenika i nastavničko vijeće Gimnazije „Sveti Sava“ smatra da za isticanje takvih đaka treba naći načina više nego što to važeći akti dozvoljavaju, izjavio je Srni Milanin razrednik Dejan Karlica, profesor istorije.

On navodi da je Milana nedvosmisleno, po mišljenu profesora i učenika, prototip gimnazijalca i učenika generacije, ali da pravilnici naglašavaju važnost vannastavnih aktivnosti, a ona se bavila samo nastavom i samo školom, ali na gotovo savršen način, ne učestvujući na takmičenjima i sekcijama.

„Bila je samo učenik, ali, ponavljam, asocijacija je na pojam učenika generacije. Pitanje je kada će se takav đak ponoviti. Ona nije produkt sistemskog rješenja nego se takmiči sama sa sobom, sebi visoko postavlja ciljeve i sama svoje granice ispituje. Opisujem je kao nepodnošljivu lakoća postojanja. Samozatajna, tiha, blaga, promišljena u najpozitivnijem smislu“, govori Karlica koji ove godine navršava dvije decenije radnog staža u prijedorskoj gimnaziji.

Kao jedan od načina provjere učeničkog znanja on praktikuje kviz od 15 pitanja, faktografskih, sa rokom od 15 minuta za odgovore. Radi kompetitivnosti, učenik koji najbrže odgovori tačno na sva pitanja, dobija neku vrstu nagrade.

„Prve generacije su dostigle sedam minuta, pa ja onda to vremenom padalo na šest i nešto, a onda se pojavila Milana i uspijevala to sve za dvije i po do tri minute“, kazuje Karlica.

Dodaje da svom sinu i kćerki, osnovcima, pokaže njene ocjene u dnevniku.

„Lani, sve i jedna petica, čude se, dive. Ove godine kažem im: pogledajte šta se desilo! Gledaju, šta je sad, kod Milane četvorka, razrogačili oči, u šoku“, navodi Karlica.

Gimnazija ima pravilnik o dodjeli nagrada i priznanja od 2009. godine, ali njime nije predviđen način na koji bi se istakli i učenici poput Milane – gimnazijalci u najvišem smislu te riječi.

„Imali smo mi u praksi reagovanja ad hok na slične slučajeve, ali sada to želimo da unesemo i u dokument, da ne bi ostalo na tome da zavisi od dobre volje. Učenik generacije ove godine bio je Miloš Romčević, izuzetan iz matematile i fizike, veoma uspješan na takmičenjima, svestran – gluma, muzika, učešće u društevnim dešavanjima. Iza njega, po broju bodova, Una Kiš – odgovorna, sistematična, u potrebi za liderstvom, društveno angažovana, visokih organizacionih afiniteta. Sve troje su u mom odjeljenju, njih dvoje tehnički imaju više bodova od Milane i to niko ne dovodi u pitanje, ali se i đacima poput nje mora dati satisfakcija koju zaslužuju“, dodao je Karlica.

On smatra da je teško uklopiti život, pa i školski, u šablone, matrice, pravilnike, jer su oni crno-bijeli, a život je iznijansiran sa hiljadu boja.

„Drugima nije dato ništa što nisu zaslužili na svoj poseban način i što im ne pripada, ali se bojim da je Milani uzeto. I isto kao što je neophodno vratiti profesorima autonomiju u radu i ocjenjivanju, tako je procjenu o nagradama potrebno vratiti nastavničkom vijeću, dakle opet profesorima, koji jedini imaju neposredan i puni uvid u kvalitete tih mladih ličnosti. Takođe je potrebno proširiti dijapazon nagrađenih, ne zbog hiperprodukcije priznanja, što je danas rasprostranjena pojava, već istinske promocije najboljih koji to zaslužuju na različite načine. Pozitivni primjeri su prijeko potrebni ovom posrnulom društvu, a Milana, Una i Miloš to svakako jesu“, zaključio je Karlica.

Milana će krajem mjeseca na prijemni ispit na Medicinski fakultet u Beogradu, a prijavila se i na Elektrotehnički fakultet u Ljubljani. Bude li primljena na oba, biraće medicinu, a, kada bi sad birala specijalizaciju, bila bi to oftalmologija.

„U gimnaziji je red, rad i disciplina. Tako i ja. I ne bih ništa da dodajem, nezahvlano je“, rekla je Milana za Srnu.

Među zaključnim ocjenama nikada nije imala manje od pet, po jednu-dvije četvorke dobije u dnevnik u toku godine, ili nijednu, a manje od četvorke nikada.

„Volim matematiku najviše, a biologija i hemija su sad u četvrtom prevladale, zbog fakulteta. ETF je opcija, ali ne vidim sebe za računarom i zato se sada intenzivno pripremam za medicinu“, navela je.

Luka Radišić /18/ dijelio je s Milanom gimnazijske učionice.

„Milana kao učenica ostavlja bez daha i sigurno je rijetko ko takav u našem školstvu. Kad kažemo da ne postoji učenik koji može biti najbolji iz svih predmeta, pravimo grešku jer je Milana takva. Dokaz je da se marljiv i predan rad uvijek isplati, a njezine kvalitete će joj pomoći u postizanju uspjeha u svemu što radi. . Bila nam je uzor tokom školovanja, a ništa manje se nije ostvarila na polju prijateljstva“, rekao je Luka.

Milanina mlađa sestra Teodora je drugi gimnazije, takođe odlikašica, sa svim peticama, i veoma talentovana za likovnu umjetnost. Brat Pavle je trogodišnjak, mama Svjetlana je magistrica farmacije, a otac Aleksandar urolog.

„Ona je takva. Nikada je nismo forsirali ni za šta, naprotiv. Govorimo joj da manje uči, da se opusti. Njena skromnost je nama briga. Vrijedna, preodgovorna, emotivna, sikirljiva, perfekcionista. Maturski rad završila preko zimskog raspusta, neka djeca sad ga rade. U februaru je neki profesori oslobodila i gradiva i rada do kraja godine, ona nam kaže njoj neugodno što joj to govore pred cijelim razredom. Lektire sve čitala, nema sažetaka. Na fizičkom ne zadovoljava se samo peticom, nego obara muške norme. Ma, nevjerovatno dijete“, kaže Aleksandar za Srnu.

SRNA-Katarina Panić – prijedordanas.com