Prijedor ljudima iz kolone izbjeglica u Pogromu “Oluja” nije bio odredište, ali jeste mjesto prvog spasenja, izjavio je zamjenik predsjednika gradske Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Slaviša Knjeginjić.
NJegova kuća nalazi se u Ulici 29. novembra, gdje se sa magistralnog puta Banjaluka-Novi Grad silazi u grad Prijedor, a njega je kao vojnika vijest o hrvatskoj vojno-policijskoj akciji “Oluja” zatekla je na položaju i narednih će sedam dana biti na relaciji Drvar-Prijedor-Bihać.
“Kući sam tog 4. avgusta 1995. došao negdje popodne. Tog mi je datuma rođendan. Otac i mati su kod kuće, brat, drugi brat, njegov sin i ja, svi bili u to vrijeme angažovani u ratu. Kuća je otvorena, telefon je tu, na usluzi, ljudi ulaze, telefoniraju, uglavnom Beograd zovu, traže svoje”, priča Knjeginjić za Srnu.
On se sjeća da je po razgovorima osjetio da ljudi iz kolone ne namjeravaju tu da ostanu, zadržavaju se privremeno, dok se okrijepe, odmore, stupe u kontakt sa svojima, a onda nastavljaju dalje.
“Jedni odlate, drugi pristižu – svi, uglavnom, žele u Srbiju. Situacija je grozna, nema u to vrijeme mobilnih, krenula žena, nema muža, dijete tamo, u nekom traktoru ostalo, sve je haotično, traže jedni druge, ima li ko je za koga čuo, ima li veze, ima li moga, ko će koga i gdje primiti. Na to sve, udari kiša te večeri. Kod mene u kući jedni spavaju gore, jedni dolje. I po podu isto”, svjedoči Knjeginjić.
I narednih dana iste su slike – kolona Novi Grad-Prijedor-Banjaluka je neprekidna. Procjenjuje se da je tim putem prošlo 100.000 ljudi.
“Ima male djece, treba ih presvući, ima starih ljudi, trebaju im lijekovi. LJudi se smjenjuju, kao na autobuskoj stanici. Kod nas su jedna konjska kola stajala iza kuće, a životinje su vodili tamo negdje iza Pećana, tamo je Crveni krst bio nešto organizovao. Onaj s traktorom je i bogat, ali s konjskom zapregom? LJudi nasikirani, iscrpljeni, jauču, kukaju, oni stari za imanjem, drugi za djetetom, svako ima svoju muku”, navodi Knjeginjić.
A onda 7. avgusta pročuje se da je bombardovana kolona izbjeglica na Petrovačkoj cesti.
“Nastaje panika, ljudi se poslije toga još brže pomjeraju, odlaze dalje, kraće se zadržavaju, nedostaje goriva. Sve pada, strijepimo i za Prijedor, bojimo se, odakle hrvatski avioni na našem vazdušnom prostoru, svi u strahu, neizvjesnost je, ne znamo šta činiti. Iz Prijedora je 90 odsto vojno sposobnih na ratištima, to je grad s možda najvećim udjelom stanovništva na frontovima”, priča Knjeginjić kojem je brat od ujaka iz drugog dijela dupleks kuće poginuo na Glamoču samo šest dana prije početka “Oluje”.
NJegov rođeni brat je poginuo 13. oktobra 1995. godine u Koprivni između Prijedora i Sanskog Mosta koji je pao tri dana ranije.
Knjeginjić kaže da mu je najjasniji u sjećanju ostao datum – 8. avgust 1995. godine, kada je avion koji je gađao kolonu izbjeglica u selu Svodna između Prijedora i Novog Grada produžio ka Prijedoru.
“Haos je nastao, djeca jauču, ljudi padaju, bio sam tu kod kuće, ne znaš šta da radiš, vidiš avion, a znaš šta se desilo dan ranije na Petrovačkoj cesti. Napravio je zaokret tu tačno iznad današnjeg kružnog toga i nazad. Poslije ćemo saznati da je i u Svodni bilo i mrtvih i ranjenih, ali se to toliko ne spominje ni danas, a `Oluja` je zvanično završena dan ranije”, ističe Knjeginjić.
On se sjeća i enormno visokih računa za telefon u kućama koje su primale ljude iz kolone, da je u to vrijeme 10 njemačkih maraka bilo pravo malo bogatstvo, a da su računi bili oko 90 do 100 maraka, te da je pošta uvažila zahtjev da otpiše dug na osnovu listinga za te dane.
“I mi smo bili sirotinja, iscrpljeni od četiri godine rata, a ovi ljudi u još većoj nevolji. Telefoni su se vrtjeli non stop. Osim Srbije, najviše Beograda, zvali su i UNHCR i Crveni krst. Tako su se pravili spiskovi, pa po njima onda ljudi povezivali, jedni za druge saznavali ko je gdje. Funkcionisalo je već tada na neki način, nije baš bilo potpuno rasulo, imalo se gdje obratiti”, dodao je Knjeginjić.
Obilježavanje Dan sjećanja na sve stradale i prognane Srbe u pogromu “Oluja” vlade Srbije i Srpske ove su godine prvi put organizovale u Prijedoru.
SRNA