Dvije rečenice izdvajamo iz pisanog obraćanja mještana Bukove kose medijima od 8. avgusta ove godine: „…priznajemo da nismo sigurni ko govori istinu. /…/ Pitamo se iskreno, na koji način spriječiti i preduprijediti i same institucije od mogućeg štetnog djelovanja po mještane?“ One sažimaju njihovo iskustvo u komunikaciji s institucijama koja traje pola godine, a kojom pokušavaju spriječiti otvaranje rudnika uglja u ovom selu.

U međuvremenu se pokreće slično pitanje i za Bistricu, mediji o ovim temama izvještavaju u kontinuitetu, a krajem juna održava se posebna sjednica Skupštine grada o rudarstvu. Ona je, da podsjetimo, bila predviđena prilikom usvajanja programa rada lokalnog zakonodavnog organa 30. januara ove godine, dakle prije nego što je u javnosti bilo riječi o eksploatisanju novih ležišta uglja. O njoj je bilo riječi i prošle godine, čak je i održan jedan pripremni sastanak, s akcentom na „Arcelor Mittal Prijedor“ i RŽR „Ljubija“, tako da su Bistrica i Bukova kosa možda ubrzale sazivanje, ali nikako inicirale tematsko zasjedanje gradskog parlamenta. Da zaključci služe ničemu, ukoliko lokalna vlast nije znala domete te forme, a ništa drugo nije preduzela, objasnio je resorni ministar.

“Ovde još napominjemo da Ministarstvo energetike i rudarstva u skladu sa Zakonom o Vladi izvještaj o svome radu podnosi Vladi Republike Srpske, te da skupština grada Prijedora nema zakonsku osnovu za nametanje obaveze bilo kom republičkom organu uprave”, stoji u dopisu ministra Petra Đokića upućenom 13. jula gradonačelniku i predsjedniku Skupštine grada Prijedora.

Ministar piše i da je Vlada Republike Srpske 15. juna donijela Rješenje o izboru najpovoljnijeg ponuđača i dodjeli koncesije za istraživanje uglja na lokalitetu Bukova kosa i podsjeća da je tome prethodilo i pribavljanje mišljenja grada Prijedora od 13. decembra 2022. u kojem se navodi da su saglasni da se lokalitet Bukova kosa može koristiti za istraživanje uglja.

Dalje navodi da je i odluci Vlade Republike Srpske od 22. juna o pokretanju postupka dodjele koncesije za eksploataciju uglja na ležištu Bistrica prethodilo pribavljanje mišljenja svih nadležnih organa, pa i grada Prijedora, koji je u svom mišljenju od 24. marta 2023. godine naveo da iz planskih dokumenata nema podataka koji ukazuju da bi se na datom lokalitetu gradili neki objekti koji bi bili smetnja za dodjelu koncesije, te da je Nacrtom prostornog plana grada Prijedora 2020-2040 predmetni lokalitet planiran za istražne i eksploatacione radove.

Gradonačelnik Slobodan Javor, mještani Bukove kose i ministar Đokić sastali su se u Banjaluci 5. maja i od tog datuma do 15. juna bilo je vremena, a i zahtjeva mještana koji su se pozivali na dogovor sa tog sastanka, da grad povuče svoje saglasnosti. To se nije desilo. Ne zna se ni da li je bilo kakvih drugih akcija Gradske uprave budući da se dočekala posebna sjednica o rudarstvu, pripremana tri mjeseca, ili, bolje reći, nepripremana, nakon koje je gradonačelnik govorio šta će uraditi, a ne šta je uradio.

„Kada pričamo o nekoj temi, kada trebamo donijeti neke ključne odluke, trebamo imati materijal ispred sebe. Iz tog razloga obratićemo se, naravno, i nadležnoj instituciji, Ministarstvu, da nam dostavi svu relevantnu dokumentaciju da znamo sa čim raspolažemo kako bi mogli zauzeti konačne stavove. Mi smo imali prvu sjednicu na ovu temu, čim dobijemo dokumentaciju, da l’ ćemo sazvati odmah drugu sjednicu na ovu temu ili ćemo odmah uvrstiti tačku dnevnog reda na redovnoj sjednici, to ćemo se, naravno, dogovoriti na kolegijumu klubova, ali, zaista, sigurno, ono što mogu da garantujem da ćemo se sa ovom tematikom i ovim problemom baviti. /…/ Nastavićemo u kontinuitetu“, rekao je Javor novinarima nakon posebne sjednice 29. juna. I dalje:

Novinar: Što se tiče Bukove kose, znači te tri saglasnosti iz decembra prošle godine, znači Ministarstvo je tražilo od grada i dobilo…

Javor: Ne, ne, moram vas ispraviti, ne saglasnost, morate se raspitati.

Novinar: Mišljenje, pardon.

Javor: Mišljenje, da.

Novinar: Mišljenje u kojem se daje saglasnsot.

Javor: Ne, ne, ne, ne, ne. Jeste l’ pročitali mišljenje?

Novinar: Imam ta tri mišljenja.

Javor: Je l’ piše saglasnost?

Novinar: Piše mišljenje u kojem se daje saglasnost u sva tri odjeljenja.

Javor: Je l’ piše saglasnost il’ piše mišljenje? To vas pitam.

Novinar: Mišljenje u kojem se daje saglasnost za dalji rad.

Javor: E, sad ću vam odgovoriti. Zašto vam to izgleda kao teško pitanje?

Novinar: Evo, evo, samo nisam završila. Ovaj, i bili ste na sastanku s ministrom Đokićem. Ovdje se kaže, poziva se ministar da dođe na sastanak sa građanima, bili ste dan nakon prethodne sjednice Skupštine grada sa svojim saradnicima i sa ministrom Đokićem i njegovim saradnicima i mještanima Bukove kose. Ako je istina da ste tu rekli da ćete povući saglasnost…

Javor: A ko vam je to rekao?

Novinar: Ako je istina, kako ste dali nekim medijima izjavu da ćete to učiniti, možete li sad ovdje reći ima li išta od tog povlačenja saglasnosti ili nema odnosno tih triju mišljenja iz decembra, ponavljam, prošle godine.

Javor: Naravno. E, gledajte. Znači, ovako. Kada se daje mišljenje, znači, mi kao grad smo itekako zainteresovani za istraživanje. Za sva istraživanja, da znamo o čemu pričamo. Znači, mišljenje koje se dalo tada se daje isključivo 2-3 rečenice, da li je tu predviđeno da se vrši eksploatacija. /…/ Ko god je bilo kad podnio bilo kakav zahtjev za istraživanje da hoće o svom trošku nešto da uradi, apsolutno Gradska uprava je uvijek davala sagalasnost za to tj. mišljenje u formi u kojoj ste maloprije rekli. /…/ Onda smo se vratili nazad, održali više sastanaka, razgovarali s mještanima, sa Institutom, sa Rudarskim fakultetom. Oni su rekli: trebalo bi istražiti. Imamo podatke koji su takvi i takvi, da bi donijeli konačnu odluku. /…/ Kasnije se špekulisalo da će kroz istražne radnje vršiti se eksploatacije, što apsolutno nemoguće. /…/ Onda smo razgovarali šta ako mi sada, na koji način povući to, onda je u međuvremenu, jutros smo dobili papir, već Vlada izdala, donijela rješenje kojima se odobravaju istražne radnje. /…/ Mene sad zanima i Skupštinu zanima, što smo danas diskutovali, koji koraci su propušteni i da l’ su propušteni. Mi nagađamo, jer nemamo podatke šta je trenutno propušteno, znači, to je broj jedan. Broj dva, da se vratim na ovo, za mene to apsolutno nije teško pitanje. Jer paz’te, morate uvrstiti šta god radili, morate poštovati struku. Ako ja tražim neko mišljenje, i struka kaže: trebali bi tako, da bi mogli vam dati odgovor, morate poštovati neke korake. /…/ Sad da se ne vrtimo, e, vi ste rekli ovo, vi ste ono. Znači, skrećemo pažnju s nekih, po meni ključnih tema. Ono što sam primijetio i što sam im rekao u lice da nije korektno da pojedinci dolaze na sastanke da budu protiv samo da bi dizali cijenu i mještani su svjesni toga da je bilo takvih.

/Od januara, kada je Vlada pokrenula postupak za dodjelu koncesije za istraživanje uglja na Bukovoj kosi, do polovine juna kada je izabrala izvođača, nikako nije „već“. Ili, evo, od februara, kada su mediji objavili tu vijest, za slučaj, što je strašno i pomisliti, da lokalna vlast nema u Banjaluci nikoga ko bi javljao sve što ima veze s Prijedorom i za slučaj da, što je možda čak i strašnije pomisliti, ne prati Službeni glasnik Republike Srpske./

Novinar: Je li moguće sad od marta kad je ovo planirano do danas da niste mogli s Ministarstvom uspostaviti komunikaciju minimalnu, da vam dostave sve papire, ako već nisu fizički danas došli na sjednicu. Je l’ njima, kako bi’ vam rekla, Prijedor nebitan, je l’ ne možete politički isposlovati da dođe neko, sve te papire, čak i da nije došao da je poslao sve te papire što sad kažete da nedostaju da bi se znala prava slika i na jednom i na drugom mjestu?

Javor: Slušajte, ja da sam mogao doći do papira, svih relevantnih, ja bih danas iznio te papire, ovaj, pred Skupštinu.

Nakon Javora, novinarima se obratio i predsjednik Skupštine grada Prijedora Igor Kneginjić i, između ostalog, izgovorio i ovo: “Sad je suština, u tome svemu, znači, da lokalna zajednica odnosno lokalna skupština izvrši pritisak na Vladu, u suštini, da dođemo do tih nekih dodatnih informacija.”

Posljednja dva pasusa pročitajte dvaput. Prijedorska vlast ne da nema moć da utiče odluke koje se donose na republičkom nivou, nego ne može ni da ih dobije na uvid. Kad je bio aktuelan opoziv gradonačelnika u Bijeljini, na društvenim se mrežama dijelila objava da svaki put kad neko na planeti kaže da je važno da lokalna vlast bude ista kao republička, koalicija u Prijedoru oplače. Od smijeha.

Za takvo stanje odgovoran je ne Javor nego ljudi koji su ga uspjeli ubijediti da je on dobro rješenje za dužnost gradonačelnika, oni koji su ga tu doveli i oni koji su mu obećali svu moguću pomoć i podršku. Tako, ako bi se suočio s vlastitom nesposobnošću da uopšte sagleda koliku ima odgovornost kao prvi čovjek grada, a onda i da se s njome nosi, te, ako bi se, slijedom toga, odlučio na ostavku, trebalo bi da je podnese ne građanima nego svojim stranačkim drugarima, političkim vukovima. Jer Saša Bursać, Dražen Vrhovac i Dragoslav Kabić svoje političke kredite izgleda da nisu spremni trošiti na Javora. Čuvaju ih za sebe, a njega razvlače, svako na svoju stranu, svako sebi. Javor je u raskoraku između njihove političke i svoje institucionalne moći, a bez pet do deset jakih ljudi oko sebe koji bi bili svi na istoj liniji. Iz potrebe da se dokaže, i sebi, i sugrađanima, i tim istim prekaljenim političarima, srazmjernoj svijesti o manjku iskustva i strahu od neuspjeha, razvio je odbrambene mehanizme: podilaženje sagovornicima, lutanje od situacije do situacije, odsustvo konzistentnog stava, linija nezamjeranja, okazionalno reagovanje. I ovaj ugalj je samo jedan od primjera gdje pokazuje nedostatak integriteta.

U jednom je Javor vješt: da građanima predstavi kao uslugu to što se sa njima sastane, da im stvori utisak da su privilegovani samim tim što s njima razgovara, da to spontano prevede da oni to dožive kao akt prijateljstva, da time kod sagovornika razvije poriv da njega zaštite ili, u najmanju ruku, ne kritikuju. Kao što je predstavnik mještana Bukove kose Miroslav Curić na toj posebnoj sjednici o rudarstvu pozvao odbornike da povuku saglasnosti, iako je odbornici nisu ni dali niti je dotad Skupština bila uključena na bilo koji način.

Ni Zoran Ninić pred novinarima nije štedio pohvale: “Želim da vjerujem da je ovo sve bilo iskreno, da će ovo biti i nastavljeno dalje, a podrška u svim našim aktivnostima, da mi, kao građani mjesne zajednice Bistrica, u svako doba dana i noći znamo da iza nas stoji naša lokalna zajednica, da stoji naša lokalna vlast, naši izabrani predstavnici, a ne da smo negdje možda na klackalici, na vagi, da će nas neko sutra prodati za neku siću.”

Ali se nakon obraćanja i njega i Curića i Javora i Kneginjića i odbornika novinarima, tu u skupštinskom holu, nakon sjednice, desilo i to da se jedan od sagovornika usudi zatražiti da se još jednom obrati. Ponukan izjavom upravo gradonačelnika kojeg je, sve dotad, štedio.

“Zbog čega smo mi kategorično sad protiv istraživanja, bez obzira na sve benefite koje to može da donese? U zakonu o istraživanju stoji da koncesionar može prilikom istraživanja da uzme i 200 tona rudnog potencijala. Ko nama garantuje, kad on počne sa tih 200 tona, da će stati ? I, evo, vidimo u Bistrici da nema stajanja dok nisu građani zaustavili. Zato smo protiv istraživanja, jer ne možemo vjerovati na riječ ljudima kojima je, naravno, profit jedini pokretač. To je ono što smo pitali i ministra: ko će brojati kamione?“, dodao je Curić.

Katarina Panić – zamisli.ba