Dvadesetdevetogodišnji Prijedorčanin Miloš Vojnović već četiri godine radi kao policijski službenik u Policijskoj upravi Prijedor, posljednje tri u Policijskoj stanici za bezbjednost saobraćaja. Kako sam kaže, kao dijete je imao simpatije prema uniformi i već tada se opredijelio da će postati policajac.

-I tada kao i danas sam smatrao da je to častan poziv, humano zanimanje i nikad na to nisam gledao kao na profesiju, već kao na neko svoje životno opredjeljenje. Završio sam srednju školu, zatim Pravni fakultet za poslovne studije. Nakon toga sam upisao i završio Policijsku akademiju, te se zaposlio kao policijski službenik PU Prijedor – kaže Miloš.

Ističe da je samo školovanje na akademiji totalno drugačije od onoga na šta je bio naučio do tada.

-To je jedan potpuno drugačiji pristup svemu, internatskog tipa, od ponašanja do usmjeravanja i učenja onoga što nam je potrebno u savladavanju svih prepreka u našem poslu. Na početku je sve bilo teško, od ustajanja rano ujutro do odnosa prema nadređenima jer nismo znali kako da se ponašamo. Međutim, nakon mjesec dana kada smo moje kolege ušli u taj sistem, sve je krenulo svojim putem, da se slaže kao kockice. Školovanje je proteklo bez problema jer je to bio neki moj životni cilj i ostvarenje dječačkih želja. Iamo sam veliku podršku porodice i prijatelja jer su znali koliko mi to znači – dodaje Vojnović.

Nakon završetka školovanja zasnovao je radni odnos u PU Prijedor kada je sve ono naučeno trebalo primijeniti u praksi.

-Sve je bilo novo i drugačije, prvi put sam se susreo sa stvarnim poslom u policiji. Tokom prakse u Policijskoj stanici za bezbjednost saobraćaja Prijedor shvatio sam da je to nešto što mi se najviše sviđa i gdje sebe vidim u budućnosti. Imao sam dobre starije kolege od kojih sam mnogo naučio i koji su me uputili u taj posao a naročito u vršenje uviđaja saobraćajnih nezgoda pa sam odlučio da nastavim u tom smjeru – kaže ovaj mladi Prijedorčanin.

Kako ističe, najteže je kada se vrši uviđaj nezgode u kojoj je neko smrtno stradao, ali u svemu je mnogo značila pomoć starijih kolega.

-To je ono što je teži dio našeg posla, ali dio koji moramo obaviti na najbolji mogući način. Kada vidite beživotno tijelo ne smijete previše razmišljati o tome već učiniti sve da na profesionalan način uradite uviđaj. Kada se poslije toga vratim u stanicu onda pomalo naviru osjećaji ali trudimo se da svoj posao maksimalno odradimo po propisima. Mi mladi policajci u tome od početka imamo pomoć od iskusnijih kolega koji su nam na početku bili mentori, učili nas mnogim stvarima, uvodili nas u posao a sada nas smatraju sebi ravnima – naglašava Miloš.

Zahvalan je na želji starijih policajaca da svoje iskustvo prenesu na nove generacije, da im daju savjet vezan za mnoge stvari i situacije u samom poslu, da im ukažu na neke greške koje ne smiju da se dešavaju.

-Ako bih uporedio uviđaje koje sam radio prije tri godine i ove danas, sada sve izgleda lako. Na početku je sve teško jer niste sigurni u svemu. Vremenom to pređe u rutinu i idete na svaki uviđaj mnogo sigurniji u sebe, ne razmišljate uopšte više o tipu nezgode – dodaje ovaj mladi policijski službenik.

Kaže da nije jednostavno raditi uviđaj nezgode ako poznajete nekog od učesnika jer te osobe očekuju da ćete im posvetiti više pažnje, a policajci u suštini moraju biti maksimalno objektivni.

-Ne smijemo biti subjektivni. U trenutku uviđaja saobraćajne nezgode ili bilo kog drugog policijskog posla, mi nemamo poznanika, kolega ili prijatelja već samo stranku koja je učesnik nekog događaja. Možda neko ko me poznaje očekuje da ću biti pristrasan ali to nije u opisu našeg posla I toga nema, objektivnost prije svega – pojašnjava Vojnović.

Naglašava da postoji dobra saradnja i sa drugim službama poput hitne pomoći i vatrogasaca.

-Kada stignemo na lice mjesta nezgode od nas se očekuje da obezbjedimo lokaciju kako ne bi došlo do druge nezgode zbog vozila koja se nalaze na kolovozu, da eventualno ukažemo pomoć ukoliko je potrebno nekom od učesnika, odnosno da pozovemo nadležne službe poput hitne pomoći ili vatrogasaca ako postoji potreba, pa tek onda slijedi uviđaj. Ponekad se desi da se dogodi više nezgoda gotovo u isto vrijeme na različitim lokacijama. Ukoliko je takva situacija, pošalje se druga patrola da obezbjedi lice mjesta. Da upozna učesnike nezgode da ćemo na taj uviđaj doći čim završimo sa prethodnim. Ljudi moraju shvatiti da se uviđaji ne rade “na brzaka” već se mora poštovati obavezna procedura – ističe naš sagovornik.

Osim vršenja uviđaja kao primarnog posla, Vojnović i njegove kolege učestvuju i u brojnim drugim policijskim aktivnostima, poput pojačanih kontrola saobraćaja sa akcentom na poštovanje brojnih propisa.

-Nerijetko susrećemo lica koja upravljaju vozilom pod uticajem alkohola. Ono što je meni najzanimljivije jeste da lica koja su sklona čestom činjenju prekršaja, kada imaju mnogo kaznenih bodova kažu “nemoj taj još jedan”. Ja im odgovorim da samo radim svoj posao i provodim zakon. Ne razumijem ljude koji se dovode u takvu situaciju, ugrožavaju ne samo sebe i one u svom vozilu već i druge učesnike u saobraćaju – jasan je Miloš.

Učesnici saobraćajnih nezgoda nekada ne razumiju zašto zapisnik sa istih moraju čekati nekoliko dana. Naš sagovornik pojašnjava dio posla koji slijedi nakon samog uviđaja.

-Nakon što se završi uviđaj saobraćajne nezgode na terenu, nakon što se izuzmu I fiksiraju svi tragovi, položaj vozila, skicira lice mjesta i vrši alkotestiranje učesnika, po dolasku u stanicu, prvo i osnovno je da se unese nezgoda elektronski a zatim i u upisnik nezgoda. Potom pristupamo izradi skice lice mjesta, odnosno ucrtavanja tragova, položaja vozila, svega što smo zatekli na licu mjesta. U zapisniku opisujemo način kako je došlo do nezgode, izjave učesnika i na kraju to se kompletiramo i predamo predmet. Otprilike dva sata vam treba za sve to za jednu uigranu ekipu. Ako tokom jedne smjene bude više nezgoda sve se mora uraditi, i elektronski i u upisnik saobraćajnih nezgoda. Nikad ne znamo hoćemo li smjenu završiti tačno u predviđeno vrijeme jer se često dešava da ostanemo duže od toga. Sam zapisnik mora biti profesionalno i jasno urađen ukoliko dođemo u situaciju da neko ode na sud za tu nezgodu – kaže Vojnović.

U poslu koji obavlja ne svodi se sve na odlazak na lice mjesta saobraćajne nezgode, jednako je važan i onaj “kancelarijski” dio, odnosno pisanje zapisnika.

-Same uviđaje vršimo tokom 24 časa i u svim vremenskim uslovima, bez obzira da li pada kiša ili snijeg, da li duva vjetar ili je 40 stepeni. Uvijek ih radimo u paru. Dok jedan policijski službenik vrši određene radnje kao što su fotografisanje lica mjesta, određena mjerenja, izuzimanje tragova i sve što je potrebno, onaj drugi prikuplja podatke od učesnika nezgode ili eventualnih svjedoka. Za sve nejasnoće uvijek smo tu jedan za drugoga. Razgovaramo, konsultujemo se, pitamo, ukoliko smo u bilo kakvoj dilemi ništa ne preduzimamo dok ne budemo 100 odsto sigurni. U slučaju potrebe obratimo se i našim rukovodnim radnicima za pomoć i savjet, sa ciljem da sve bude urađeno na pravi način. Nakon povratka u Policijsku stanicu piše se zapisnik, imamo tu više kolega s kojima možemo da se konsultujemo, da vidimo da li smo negdje pogriješili, da jedni druge ispravimo ukoliko je potrebno – ističe Miloš.

Vojnović dodaje da je ponekad teško uklopiti posao policajca i privatne obaveze s obzirom na nekarakteristično radno vrijeme.

-Policijski posao je sastavni dio privatnog života, ne može se uopšte razdvojiti, nije baš jednostavno. Primjera radi, mnogi prave planove kad je doček nove godine ili praznici, a u našem poslu stupaju na snagu pojačane mjere bezbjednosti. Veliki broj policijskih službenika je angažovan, mnogi od nas rade ali to nam ne predstavlja ništa teško. Sa druge strane naši nadređeni nam izlaze u susret da dobijemo slobodne dane za neke važnije datume u našim životima, tako da nađem neku kompenzaciju i u tom pogledu. Moja porodica i prijatelji su se već navikli. Kao policajci imamo mogućnost da pomognemo građanima, kada dobijemo njihovu zahvalnost to je najveća satisfakcija svih nas – priča ovaj dvadesetdevetogodišnjak.

Kaže da se međusobno dopunjuje sa mladim kolegama, razmjenjujemo iskustva, često pričaju o poslu, svakodnevno jedni od drugih nešto nauče, a kad je potrebno tu su starije kolege kojima se obraća, a i šefovi su uvijek dostupni uvijek.

Pomoćnik komandira Policijske stanice za bezbjednost saobraćaja Prijedor Nebojša Čiča policajac je duže od pet godina.

-Stalno sam u kontaktu sa policijskim službenicima koji su na terenu i vrše uviđaje. Zovu oni mene, zovem ja njih. Da se što preciznije sve uradi na licu mjesta, da ne bude propusta, da se kvalitetno izradi i skica i zapisnik, kako bi se kasnije to što kvalitetnije po potrebi zastupalo i prezentovalo na sudu – kaže Čiča.

On o kolegi Milošu ima samo riječi hvale.

-Što se tiče Miloša Vojnovića kao policijskog službenika, stvarno sam prezadovoljan, jedan od najboljih mladih policajaca koje sam upoznao od kada radim, profesionalan, korektan, uljudan. Dosta se krećem u gradu, aktivan sam u sportu, dosta poznanika imam i baš se u posljednje vrijeme često dešavaju situacije da me kolege iz privatnog života pitaju “ko je onaj visoki plavi momak policajac”. Imaju samo sve najbolje reći o njemu i kažu da je među najboljim policajcima koje su sreli. Nekoliko puta su ga hvalili i građani koji “nemaju veze sa policijom”. Neki su imali konkretan susret s njim tokom nezgode ili kontrole saobraćaja, a neki sa strane kada vide kako radi, kako se ponaša, kako izgleda, kako se ophodi, hvale ga. Vjerovatno vide tu njegovu posvećenost i profesionalnost – kaže Čiča.

Dodaje da Vojnović uz rad kakav je bio dosadašnji ima sve preduslove za dalji napredak u policiji. Ističe da je za njega karakteristično da stalno ima želju za daljim usavršavanjem.

-Uvijek nešto pita, interesuje se. Pored toga što je završio fakultet, završio je bojne kurseve u toku radnog odnosa, uvijek ga i mi predlažemo i on se prijavljuje sam. Završio je kurs za rad na presretaču, za rad na stacionarnom radaru, kurs za vršenje uviđaja, Znači kompletan policijski službenik koji živi za posao, stalno se usavršava, napreduje, svakim danom je bolji i kamo sreće da je takvih što više – zaključuje Nebojša Čiča, pomoćnik komandira PS za bezbjednost saobraćaja Prijedor.

Govoreći o svom radu sa presretačem i stacionarnim radarom, Vojnović kaže da je najveće prekoračenje brzine zabilježio na magistralnom putu Prijedor-Novi Grad.

-Rad na presretaču je jednostavan pošto funkcioniše u automatskom modu. Mjeri brzinu kretanja vozila u oba smjera. Ukoliko uočite prekoračenje, vi pristupate zaustavljanju vozila na bezbjedan način ako je moguće i sankcionisanju vozača koji su počinili prekršaj. Ipak, najveću brzinu sam registrovao sa stacionarnim radarskim sistemom u mjestu Donja Dragotinja, vozilo je išlo 212 km na čas na dijelu puta gdje je ograničenje brzine 80 – priča Vojnović.

Naglašava da je velika odgovornost nositi uniformu, ali je i dodatni podstrek da se pomogne ljudima.
Mladima koji žele da se bave ovom časnom profesijom poručuje da budu istrajni, da vole ono što rade a uspjeh i rezultati neće izostati.

Inžinjer mašinstva Milan Mijić iz Prijedora upoznao je prije 18 godina Miloša Vojnovića kada se ovaj sa porodicom doselio u njegovo naselje. Kao vršnjaci nemirnog duha i sličnih pogleda na svijet brzo su se sprijateljili i postali nerazdvojni. Zajedno su prošli hiljade kilometara na biciklima, a skoro toliko i preplivali u rijeci Sani. Nakon završetka srednje škole životni putevi su im se razdvojili, Miloš je otišao u Novi Sad a Milan u Moskvu na studije. Međutim, kada god su se sretali ponovo, družili su se kao i da nije bilo rastanaka. Tako je i danas.

-Svako prijateljstvo pa tako i ovo moje dugogodišnje sa Milošem zasnovano je na najvišim ljudskim vrijednostima. Poštovanje, iskrenost, poštenje i predanost su karakteristike i njega ali i našeg drugarstva. Ne samo zato što je to moj prijatelj, smatram da je Mića veoma vrijedan i požrtvovan čovjek visokih ljudskih kvaliteta, a drugačiji ne može ni biti jer je to ponio iz svoje porodice. Svoje kvalitete Miloš je odlučio pokazati kroz predan i požrtvovan rad u policiji gdje na najbolji način pokazuje koliki je patriota, rodoljub i čuvar prava i pravde – kaže Prijedorčanin Milan Mijić.

Tekst i foto – www.prijedordanas.com</a<