Nedavno je završeno snimanje 10. filma i pete sezone serije “Dobro jutro, komšija”. Film će svoju TV premijeru imati 6. januara, dok će, nakon toga, svake nedjelјe biti emitovane nove epizode serije. Glumačka ekipa je provjerena, uz neke nove epizodiste, rekao je za “Kozarski vjesnik” scenarista Pero Špadić. On je otkrio i dio filmskog zapleta ove popularne domaće komedije.

– Film smo nastojali da uradimo tako da ne moramo daleko putovati, jer nam to oduzima mnogo vremena. Glumci su imali svojih baveza, pogotovo Aleksandar Stojković Piksi, koji je radio neka snimanja u Srbiji. Tako smo cijelu radnju snimili na području Prijedora, odnosno Gornjih Orlovaca. Priča se vrti oko dvojice prijatelјa, prika, kako to kod nas kažu, Čede i Trte. Oni su sad u dobrim odnosima. Kamionom prevoze građu za nekog čovjeka, a usput im se svašta izdogađalo.

Da li prilagođavate scenario najpopularnijim likovima, da bi udovolјili očekivanjima gledalaca?

– Naravno, to uvijek praktikujem. Osluškujem šta publika voli, koga želi da vidi. Koristim te glumce malo više, zavisno od razvoja situacije. Uvijek smo serijal završavali nagovještajem nekih novih zapleta. Prethodni put smo završili udajom Čedine kćerke. Logično je bilo da Trto i Čedo postanu djede, tako da ima cijela jedna epizoda o tome. Mislim da je to i poslјednja epizoda. Glumi stara, uigrana postava, i sve je išlo dosta brzo. Možda je prvih par epizoda krenulo nešto sporije, jer smo znali po cijeli dan ili dva snimati samo jednu epizodu. Malko se ulijene glumci, a nekad i slabije znaju tekst.

Kad ste spomenuli tekst, glumci su skloni improvizaciji. Nekad je to pozitivno i kreativno, a nekad zna i iznervirati autora. Da li se to i Vama dešavalo?

– Nisu svi skloni improvizaciji. Zapravo, većina glumaca se pridržava onoga što je napisano, jer najlakše im je tako razmjenjivati replike. Inače ih iznenadi ako neko nešto ubaci. Međutim, to je uvijek stvar dogovora. Najčešće Piksi ubaci nekih svojih fora, ali imaju i drugi ideja. Nedavno smo imali snimanje jednog kadra i ispala je čitava rasprava oko toga, o nečemu što ja nisam htio, a što su neki glumci želјeli da ubacimo. Drugima se to nije svidjelo, pa ni tehničkoj ekipi. Ali toliko su bili uporni za taj jedan kadar, tako da sam popustio. Mada već razmišlјam kako ću da isječem taj dio, ne sviđa mi se uopšte. Neću otkriti šta je bilo u pitanju.

Koliko je gledaocima bitna produkcija, a koliko scenario? Vidlјiv je kvalitet u odnosu na početke, u tehničkom i svakom drugom pogledu, ali nije li na kraju priča ono što drži pažnju, naravno uz glumačke izvedbe?

– Jeste, publika se veže za likove. Neki likovi su se promijenili u odnosu na same početke, ali su uglavnom ostali oni isti njihovi karakteri. Što se tiče produkcije, osjetno je pobolјšanje, pa i to znaju prokomentarisati gledaoci. Međutim, njima je najvažnije da je tu glavni lik. On im je najsmješniji. Da nema Piksija, ne bi to bilo onakvo “Dobro jutro, komšija”, kako ga publika doživlјava. Međutim, svako ima svog milјenika. To znamo, jer nam stalno dolaze lјudi. Imali smo tokom snimanja po 30-40 gledalaca koji stoje sa strane i prate. Dolaze iz raznih krajeva. Nekad smo ih morali i umirivati, da ne bi ometali tok snimanja.

Odakle dolaze?

– Najviše iz bihaćkog kraja, a ima ih i iz Hrvatske i Srbije. Prednjači dijaspora, uglavnom iz BiH i Hrvatske.

Koliko Vas, kod osmišlјavanja zapleta, inspiriše naša realnost, mada se od komedije, u suštini, očekuje bijeg od stvarnosti?

– Ponekad, u razgovoru s nekim lјudima, dođem u situaciju da se pravdam, jer mi kažu da ismijavam Kozarčane likovima iz “Komšije”. Teško je lјudima objasniti da je to komedija i šta god ja napravio, nekome će smetati. Međutim, većina ne razmišlјa tako. Priče su takve da se mogu smisliti bilo gdje, i u Šumadiji, Slavoniji, Vojvodini, Bosni, ali sticajem okolnosti, glumci su u najvećem broju s ovog područja, pa smo radnju smjestili u Krajinu. Inače, bježao sam od tog nekog filozofskog humora. Kod mene je realni humor, gdje gledalac ne razmišlјa o tome šta je glumac rekao, već se odmah smije. Mentalitet našeg čovjeka je takav i on voli takav humor.

Do zamora materijala nekad mora doći, a ovaj projekat je dugovječniji nego što ste na početku mogli i pretpostaviti.

– Ukupno su urađene 92 priče, uklјučujući i seriju i filmove. E, da mi je to neko rekao kada sam počeo pisati! Nakon prvog serijala, dobio sam unosnu ponudu od jedne poznate kompanije da potpišem ugovor za 80 epizoda. Iz straha da neću moći napisati toliko epizoda, odbio sam, mada je ponuda bila više nego velikodušna, sa triput većim budžetom od dotadašnjeg. Onda su me sa BN-a molili da uradim bar 10 epizoda. Kažem da ne mogu, radićemo film i to je dovolјno. Međutim, nisu odustajali i odlučim da pitam glumce za mišlјenje. Redom sam ih zvao, nadajući se da će bar neko od glumaca da odustane. Ali niko nije odustao, čak su se mnogi radovali, ne toliko zbog honorara, nego više zbog druženja. Za neke je „Komšija“ bio odskočna daska. Čak su i naturščici, koji su se pojavili u nekoj od epizoda, kasnije snimili neke reklame.

Vaši počeci vezani su za novinarstvo. Dugi niz godina ste proveli u toj branši, kao radnik naše medijske kuće, IPC „Kozarski vjesnik“. Kako je došlo do tog zaokreta u karijeri?

– Novinar u „Kozarskom“ sam bio 25 godina. Međutim, došlo je do zasićenosti novinarstvom, pa sam krenuo u drugom smjeru. Ipak, zahvalјujući TV Prijedor, imao sam priliku da se oprobam u ovom drugom kreativnom poslu, jer je meni bio prepušten zabavni program. Tako sam krenuo da eksperimentišem, ali iskreno, nisam ni sam znao da mogu ovako pisati.

Postoje li neki posebni rituali koji prate smišlјanje novih zapleta?

– Neobično je da najmanje mogu da pišem kod kuće. Potrebno mi je da se osamim i negdje odem. U toj stvaralačkoj rutini, obično ustajem veoma rano, oko pet ujutro, izađem na terasu i “pozdravim” sunce koje se rađa. Jutarnja kafica je obavezna, a onda sjedam za kompjuter i počinjem pisati. Nekad inspiracija dolazi glatko, nekad malo sporije.

BICIKLOM IZ BIHAĆA ZBOG “DOBRO JUTRO, KOMŠIJA“

O popularnosti “Komšije” govore i brojni posjetioci koji često obilaze lokaciju u Gornjim Orlovcima, gdje su snimani filmovi i serija. Bilo je tu nerijetko lјudi iz dijaspore i onih koji su bračne drugove pronašli u inostranstvu. Ni jezička barijera, kako su rekli, nije sprečavala njihove supružnike i djecu da redovno prate zaplete ove domaće komedije. Jedan vjerni gledalac nije žalio truda ni znoja da biciklom pređe brojne kilometre od Bihaća do Prijedora, da bi došao na mjesto snimanja. Dok god ova domaća franšiza može računati na takve fanove, tvorci filma i serije u svojevrsnoj su obavezi da ih ispoštuju snimanjem novih nastavaka.

kozarski.com