Nekada je sezona kapanja počinjala s prvim snjegovima, kada se narod pred oštrom zimom povlačio u kuće, okuplјao uz toplo ognjište, ojkaču i stare igre. Međutim, zbog sve toplije klime, danas je snijeg teško dočekati, pa su u KUD-u “Tamburica” u Jutrogošti odlučili da malo odstupe od pravila. Ubrzo nakon Mitrovdana, počeli su s kapanjem i trikanjem u Klubu narodnih igara u ovom naselјu. Uz nezaobilaznu ojkaču u kojoj im, pored domaćih glasova, pomažu i dragi gosti iz susjednih sela.

Da smo na pravoj adresi, znali smo po pjesmi koja se orila i dočekala nas putem i prije nego što smo stigli do cilјa. Uz domaćine iz “Tamburice”, zatekli smo njihove prijatelјe iz Velikog Palančišta i Dragotinje. Jedan od njih je Marinko Bogunović iz Izvorne grupe “Potkozarje”.

“Pusta sela moje noge gaze, zarasle su mog djetinjstva staze”. U ove stihove, Bogunović je sažeo ono što je zajednička muka većine sela.

“Ovi moji drugari iz Jutrogošte su divni lјudi koji čuvaju običaje i izvornu pjesmu, ali sela su nam opustjela, a malo podrške imamo. I nošnju smo dobili zahvalјujući donaciji jednog dobrog čovjeka, a dotad smo posuđivali nošnje jedni drugima”, ističe Bogunović i dodaje: “Mladi lјudi, nažalost, ne čuvaju običaje. Radije sjede uz mobilni telefon, po kafanama, nego da dođu na ovako lijepo druženje, gdje se malo zamezi, malo popije, malo pričaju vicevi. To je život na selu”, zaklјučuje on.

Prijatelјi u pozadini prate njegove riječi, s odobravanjem klimaju glavama i kojim dobačenim komentarom popunjavaju Marinkovu priču. Jedna od nezaobilaznih tema je ojkača.

“To je lјubav lјudi s ovog prostora, to je naša svadba, naše slave, naša prela, sela, običaji. U moje vrijeme, a ja sam već u 70. godini, kad se išlo djevojkama, ko ne zna pjevati, ne može je ni osvojiti. A još tamburu ako nosi….”, kaže Bogunović.

“I šešir, i šešir”, dobacuju sijede glave iza njega, prisjećajući se nekadašnjeg zavodničkog arsenala.

Grupa za susjednim stolom bila je zaokuplјena kapanjem, a kako je igra odmicala, tako su i “strasti uzavrele”. Ko kaže da stara narodna igra ne može biti napeta kao bilo koja savremena video-igrica? U navijačkoj atmosferi, otme se i pokoja psovka. Domaćin Dragoja Vila iz KUD-a “Tamburica”, objašnjava suštinu kapanja.

“To je starinska igra i nadmetanje gdje se jedan novčić sakriva pod deset obojaka. Zadnje dvije-tri godine nema kapanja, pa smo htjeli da to pokrenemo, da opet zaživi kao što je nekad bilo. Posebno pozivam Čirkin Polјe da pokrenu prelo, da nas okupe i da povedemo i mlade sa sobom. Mi u ‘Tamburici’ postojimo već 25 godina, a koliko smo uspješni u kapanju, pokazuju brojne diplome na zidovima. Uzeli smo dosta prvih mjesta na takmičenjima u ojkači, a bili smo nekad strah i trepet kad se pojavimo i u Japri, i u Oštroj Luci, i u Lamovitoj…”, s ponosom se prisjeća Vila.

Rade Mudrinić iz Velikog Palančišta zadovolјan je što su dali doprinos otvaranju sezone kapanja.

“Nadam se da će se nastaviti i očuvati ova tradicija, da se družimo. Mi smo išli na kapanje u Dragotinju, Koprivnu, Čirkin Polјe, Lamovitu. Nažalost, toga gotovo da više nema. Mlade zanima nešto sasvim drugo. Ali mi nećemo odustati. Ako nigdje ne bude kapanja, zovnućemo za par dana svoje domaćine iz Jutrogošte u goste, pa ćemo se ponovo sastati. Oni kod nas, mi kod njih”, rekao je Mudrinić.

Na kraju smo se oprostili od naših srdačnih domaćina i ostavili ih u dobroj atmosferi, uz trikanje, kapanje, šah i ojkaču. U uglu vrela stara peć, na stolu hladna rakija i topao lonac sa svinjskim kolјenicama. Izvornom pjesmom su nas dočekali, a tako su nas i ispratili. Uz nadu da njihovu ojkaču uskoro obogate i mlađi glasovi.

kozarski.com