Nasilje prema ženama i nasilje u porodici još je najteži, ali i najrasprostranjeniji oblik neravnopravnosti polova i diskriminacije na osnovu pola, i s obzirom na činjenicu da još traje kampanja “16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja”, potrebno je da se o tome govori, rekao je za “Nezavisne novine” Miroslav Popović, sudija u Osnovnom sudu u Prijedoru.

Kako kaže, posljednjih nekoliko godina bavi se problematikom nasilja u porodici i često drži predavanja na tu temu i, kako ističe, nevjerovatno je da i danas, iako postoje mnogobrojna istraživanja i rasprave o toj problematici, izostaju jasni odgovori o načinu njegovog sprečavanja.

“Možemo konstatovati da se radi o jednom složenom i zahtjevnom problemu koji je potrebno rješavati kroz različite segmente društva, kroz multisektoralni pristup. U tom smislu uloga pravosuđa je značajna”, kazao je Popović.

Dodaje da je najčešći problem koji se javlja u krivičnom postupku da žrtva ne želi da svjedoči, iako je u prvom ispitivanju u policiji dala detaljan iskaz o predmetnom događaju.

“U tom slučaju iskaz koji je oštećena dala pred policijom ne može se koristiti kao materijalni dokaz u postupku, tako da sud nema iskaz oštećene, koji je najčešće jedan od ključnih dokaza krivičnog postupka. Koriste se zakonskim pravom da ne svjedoče jer su egzistencijalno zavisne od bračnog druga, u međuvremenu se pomire sa bračnim drugom ili zbog djece, ali i iz drugih razloga”, objašnjava Popović.

Prema njegovim riječima, da bi se prevazišao navedeni problem, potrebno je da istražni organi u toku istrage preduzmu niz drugih istražnih radnji kako bi se prikupili i drugi dokazi na osnovu kojih bi okružni javni tužilac mogao dokazati navode iz optužnice.

“Kada govorimo o sistemskom načinu prevazilaženja ovog problema, možemo govoriti o izmjeni normi procesnog zakona. Takođe, jedan od značajnih problema je trajanje krivičnog postupka u predmetima nasilja u porodici. Smatram da bi krivični postupak u tim predmetima trebalo da bude hitan, ali takva zakonska obaveza ne postoji, odnosno krivični postupak je hitan samo ukoliko se optuženi nalazi u pritvoru. Ukoliko bi se zakonom uredilo da je to hitan postupak, vjerujte da bi se reagovalo pravovremeno, optuženi bi bio procesuiran bez odlaganja, žrtva bi osjetila da je sistem štiti, te bi se na taj način značajno povratilo povjerenje u pravosuđe”, kaže Popović.

Napominje da je Republika Srpska još 2003. godine donijela Zakon o zaštiti svjedoka u krivičnom postupku, kojim su propisane mjere kojima se osigurava zaštita svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka u krivičnim postupcima.

“Ovim zakonom su definisane mjere kojima se u sudskim procesima osigurava psihološka, socijalna i stručna zaštita, kako svjedocima pod prijetnjom, tako i ugroženim svjedocima. U tom smislu sud, tužilac, kao i drugi organi koji učestvuju u krivičnom postupku, kada se radi i o krivičnim djelima nasilja nad ženama i nasilja u porodici, dužni su da pouče svjedoka pod prijetnjom, kao i ugroženog svjedoka o mjerama zaštite, pomoći i podrške. Primjena tog zakona omogućuje sudu da sasluša oštećenu (žrtvu) drugačijim redoslijedom od onog kako propisuje procesni zakon, zatim da kontroliše način saslušanja, postavlja pitanja u ime stranaka i branilaca svjedoku, da svjedoče putem tehničkih uređaja za prenos slike i zvuka, a može se omogućiti da svjedoče bez prisustva optuženog, što mnogo znači”, objašnjava Popović.

Ističe da vjeruje da društvo u Republici Srpskoj sve više prepoznaje da posljedice nasilja u porodici ostavljaju negativne efekte na cijelu porodicu, naročito na emocionalno i mentalno zdravlje djece, kojim se ugrožava ne samo njihovo psihofizičko zdravlje, već i njihova budućnost.

“Sama činjenica da danas o ovome razgovaramo pokazuje da je javnost, ali i pravosuđe značajno svjesnije svoje odgovornosti u pogledu tretiranja krivičnih djela nasilja nad ženama i nasilja u porodici, pogotovo posljedica koje takva nasilja ostavljaju. Međutim, primjećujem da je potrebno dodatno raditi na edukaciji svih u lancu odgovornosti, kako istražnih organa, tako i pravosuđa u cjelini, kako bismo zajedno uspjeli da spriječimo krajnju posljedicu, a to je da se takvi problemi prenose u odraslo doba djece koja su svjedoci takvog nasilja, odnosno da prekinemo međugeneracijski ciklus nasilja”, kazao je Popović.

On je napomenuo da je upravo zbog toga veoma značajna uloga pravosuđa.

“Pravosuđe treba da pokaže da se radi o neprihvatljivom ponašanju koje nećemo tolerisati, a jedan od tih načina svakako jeste kaznena politika. Kroz izricanje krivičnih sankcija pravosuđe pokazuje svoj stav prema tako ozbiljnom i rasprostranjenom problemu, naočito kada se radi o licima koji su povratnici u vršenju krivičnih djela, odnosno kada se radi o višestrukim ili specijalnim povratnicima. Upravo zbog toga sudovi treba da osiguraju da kazne budu primjerene težini izvršenog krivičnog djela, jer krivične sankcije predstavljaju društvenu osudu, odnosno stav društva, a samim tim i pravosuđa prema takvom devijantnom ponašanju”, zaključio je Popović.

Podsjećamo, svakog dana u periodu trajanja kampanje “16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja”, u saradnji sa organizacijom “Udružene žene” Banjaluka, objavljujemo članak o temi rodno zasnovanog nasilja i sprečavanju i suzbijanju rodno zasnovanog i drugih oblika nasilja, a sve s ciljem veće dostupnosti informacija ženama koje su izložene nasilju.

Kampanja “16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja” obilježava se od 25. novembra – Međunarodnog dana borbe protiv nasilja prema ženama, i traje do 10. decembra – Međunarodnog dana ljudskih prava.

nezavisne.com