Danas se obilježava Međunarodni dan vozača i automehaničara. Obilježavao se nekada i na ovim našim prostorima, a u današnjem vremenu kada je mnogo toga promijenjeno i potisnuto, malo ko se i sjeća da postoji ovaj dan, a organizovanih proslava i nagrađivanja najboljih odavno više nema. Lazo Despot preko 50 godina vozi autobus. Više puta je nagrađivan, prešao je na stotine hiljada kilometara i sa nostalgijom se prisjeća prošlih vremena. “Nekada se 15. januar slavio kao nova godina u Hotelu “Balkan” i na Mrakovici. Bila su organizovana raznorazna takmičenja povodom 15. januara Dana vozača.Slavili su i profesionalci i amateri, bili su hoteli puni. Bilo je veselja. U ono vrijeme bilo je nezamislivo da vozač prođe pored vozača koji je ostao u kvaru a da ga ne upita da li mu treba pomoć. Toga danas više nema, toga je nestalo. Nestalo je i Dana vozača, sve se promijenilo, nisu to više ona vremena”, kaže Despot
Za bezbjedno putovanje autobusom ili automobilom najzaslužniji su automehaničari. Danas je i njihov dan, ali novo vrijeme donijelo je i nove okolnosti, koje, kada se uporede sa nekadašnjim vremenom, ne djeluju nimalo optimistično. Prije skoro četiri decenije kao mladi automehaničar u „Autotransport“ je došao Stanko Jokić. I on se sa nostalgijom prisjeća vremena kada je bilo i radnika i posla i druženja. “Bilo nas je dosta radnika i bilo je dosta posla. Mnogo vozila smo imali. Putnički saobraćaj je imao oko 109 autobusa, a teretni saobraćaj oko 87 kamiona. Ukupno negdje oko 1170 radnika je bilo u “Autotransportu”. Radilo se puno, slagalo se, živjelo se, družilo se. Međutim, danas je to sve drugačije”, kaže Jokić.
Marinko Todoran tri godine vozi autobus “Autotransporta”. On kaže da u vremenu u kojem živimo malo ko zna da je 15. januar Međunarodni dan vozača i automehaničara i dodaje da finansijski uslovi diktiraju način života i pamćenja. “Mislim da 90 posto mladih vozača uopšte ne zna da je danas Međunarodni dan vozača i automehaničara.To danas nama ništa ne znači, to je kao i svaki drugi dan. Ništa nešto naročito jer nema para, slabe su plate, nema jednostavno, izgubilo se”, ističe Todoran.
Stari i iskusni automehaničar Stanko Jokić kaže da je nekada bilo jednostavnije popravljati vozila jer se sve moglo rastaviti i napraviti, dok se danas, kako kaže, mora ugrađivati puno novih dijelova, koji poskupljuju održavanje. On naglašava da su vozači i automehaničari nezamjenjljivi u organizovanju normalnog i funkcionalnog života. “Nekada je to bilo puno volje, puno želje, bile proslave, bilo obilježavano, nagrađivani su vozači, nagrađivani su mehaničari, sve je to išlo nekim drugim tokom. Međutim, u ova današnja vremena to kao da se zaboravlja. A to je značajan dan i značajan datum za vozače i mehaničare. Bez vozača i mehaničara mi ne bi mogli da funkcionišemo, ne bi mogli da radimo. Ove godine nijedan automehaničar nije upisan u srednju školu, ko će nastaviti da radi kad mi odemo”, zapitao se Jokić.
Stariji Prijedorčani pamte hotelske fešte povodom Međunaordnog dana vozača i automehaničara. Neko od njih će se vjerovatno prisjetiti da je 15. januar izabran za obilježavanje jer je tog datuma 1960. godine Josip Broz Tito postao počasni član Saveza vozača i automehaničara Jugoslavije.
kozarski.com