Nekoliko mještana sela Bistrica, pored Prijedora, tužilo je firmu „Drvo eksport“, Grad Prijedor i Republiku Srpsku zbog iskopavanja uglja bez ekološke dozvole, a koje pričinjava ogromnu štetu životnoj sredini i njihovim imanjima.
Mještani Bistrice su tokom 2023. godine, nekoliko puta protestovali protiv radova u njihovom selu, ali se ipak počelo sa iskopavanjem rude. Njih zastupa advokatica Dragana Stanković, koja podsjeća da je tužbom zatraženo da se firmi „Drvo eksport“ zabrani obavljanje bilo kakvih aktivnosti u vezi sa ležištem uglja u Bistrici.
„Za obavljanje tih aktivnosti, odnosno rudarske djelatnosti, nije izdata ekološka dozvola. A radovi su se počeli obavljati daleko prije nego što je uopšte počeo postupak izdavanja ekološke dozvole. Zatim smo tražili da sud naloži „Drvo eksportu“ da životnu sredinu vrati u onakvo stanje kako je bilo prije njihovih radova“, navodi advokatica Dragana Stanković.
Jedan od zahtjeva je i utvrđivanje da su mještanima prekršena prava na poštovanje doma i mirnog života, zaštitu zdravlja, zdravu životnu sredinu, ljudsko dostojanstvo i mirno uživanje u imovini. Zbog toga je zatraženo i nadoknađivanje nematerijalne štete mještanima.
Dalje, tužbom su obuhvaćeni i Republika Srpska i Grad Prijedor, jer su znali za aktivnosti koje su se dešavale, ali nisu učinili ništa da zaštite građane.
„Ekološka dozvola nije izdata za njihove aktivnosti, iako je ministarstvo prethodno obavezalo „Drvo eksport“ da pokrene taj postupak izdavanja ekološke dozvole. Ekološkom dozvolom se propisuju mjere zaštite životne sredine i način kako će se zaštititi građani i životna sredina. U slučaju da se ta dozvola sada izda, potpuno je sporna njena zakonitost, imajući u vidu da je životna sredina tamo već narušena, degradirana i da je izmijenjena u znatnoj mjeri. Takođe je problem što nije utvrđeno prethodno stanje životne sredine, a to je uvijek uslov kod izdavanja ekološke dozvole“, naglašava ona.
Takođe, ističe da je i Grad Prijedor znao za ova dešavanja, ali nije preduzimao ništa da ih spriječi. Zato je pokrenut parnični postupak, kako bi građani zaštitili sami sebe.
„Građani ovakvim postupkom ne štite samo sebe i svoje prava, nego pokušavaju da uspostave ponovo jednu vladavinu prava i da pokažu da je moguće i da tako treba da bude. Da prava koja su garantovana Ustavom, ne budu samo teoretska i iluzorna, nego da budu stvarna i djelotvorna i u praksi ostvariva“, podsjeća advokatica.
Mještani Bistrice govore da problemi traju još od aprila prošle godine, kada su se u njihovom selu pojavile mašine bez naziva firme na njima. Mještanin Zoran Ninić ističe da su prvo mislili da se radi o samovolji biznismena i da će institucije brzo reagovati. Međutim, to se nije desilo ni nakon direktnog obraćanja lokalnim i entitetskim institucijama.
„Inspekcije su dolazile i prolazile, konstatovale da nisu nadležne. Ovdje nije u pitanju samovolja pojedinca, ovdje ustavno-pravni poredak Republike Srpske zaobilazi Bistricu. Na to smo ukazivali na nebrojeno mjesta, izostavila je reakcija bilo koga. Ovo je za mene vrlo poražavajuće. Mislim da je najveći problem ako na sudu morate da tužite djecu ili roditelje. Najveći neuspjeh jednog društva je kada jedan građanin ili više građana moraju da tuže zemlju u kojoj žive. I to zato što ta zemlja ne štiti njihova prava. Ono što u tom slučaju boli građane, je da su prosto dovedeni u situaciju da steknu utisak da su odbačeni od društva. Znači, odbačen sam od zemlje u kojoj sam se rodio“, govori Zoran Ninić.
On dodaje da se ovdje ne radi o rudarstvu već o uništavanju životne sredine i otežavanju života mještana. Kada se mašine povuku, iza sebe će ostaviti iskopine i devastirano područje. Međutim, nije rudnik jedina briga ovog sela.
„Kroz Bistricu prolazi trasa auto-puta. Ona lomi selo na pola, iako postoje svi preduslovi da se trasa izmjesti od 500 do 1.000 metara, da se od 50 kuća sruši možda tri ili četiri. Niko od nadležnih nije našao za shodno da se to uradi. Iako su saglasni bili i investitori. Pomjerena je trasa u Kozarcu, pomjerena je u Potkozarju. U Bistrici nije. Iznad Bistrice je kamionolom, za potrebe auto-puta. Data je koncesija za eksploataciju milion kubnih metara kamena. I kaže, ne utiče rudnik, ništa štetno. Spojite tri stvari. A sve to šta sam nabrojao: auto-put, rudnik i kamenolom su u nekih 600 metara jedno od drugog udaljeni“, ističe Ninić.
Mještani ističu da njihove parcele propadaju jer ih mašine potkopavaju. A šteta po životnu sredinu raste svakog dana.
„Ugalj se ne vozi već nekih dva mjeseca. Uslovno rečeno, mi smo zadovoljni što se ne vozi ugalj, jer nemamo kamione kroz selo, nemamo buku koju stvaraju vozila, uništili su nam puteve. Ali s druge strane, mi imamo sada, u Bistrici, ogromnu deponiju samljevene rude, samljevenog ulja. Nije to željezna ruda koja ima čvrstu konzistenciju, ugalj se pretvara u prašinu i sve se to sliva u rijeku. Stanje se svakim danom sve više pogoršava“, naglašava Zoran Ninić.
etrafika.net