Polaganjem vijenaca i prisluženjem svijeća kod spomen ploče u zgradi policije na Urijama u Prijedoru je danas obilježeno 30 godina od pogibije osmorice i ranjavanja petorice prijedorskih policajaca na bihaćkom ratištu.
Željko Šormaz imao je nepunih 18 godina kada mu je otac Milenko, komandir čete posebne jedinice policije Prijedor, na današnjin dan teško ranjen i dva dana kasnije podlegao.
„Operisan je prvo u Petrovcu, pa transportovan na način kako je to tad valjda bilo jedino moguće, automobilom. Nije bilo moguće u tom trenutku, možda, da se angažuje helikopter“, sjeća se Željko.
On je danas novinarima u Prijedoru rekao da su poslije 30 godina osjećanja pomiješana.
„Sva ona ružna osjećanja neću reći da blijede, ali poprimaju neku sasvim drugu dimenziju. Tad je jedino što smo osjećali bila velika tuga, zbog njegove lične tragedije i gubitka svih tih ljudi koji su nastradili s njim, a danas, nekako, osim tuge i te gorčine, postoji određena doza, sigurno, ponosa. Danas ja bar želim reći i mogu reći da su to za mene pravi, istinski heroji“, dodao je Šormaz.
Gradonačelanik Prijedora Slobodan Javor rekao je da su ovi ljudi heroji tog vremena, heroji današnjeg vremena i heroji budućeg vremena.
„Zahvaljujući njima, mi danas imamo slobodu i imamo Republiku Srpsku. To su bili istinski policajci, istinski borci i ljudi koji su želi samo jedno, a to je da očuvaju svoju domovinu. Naša obaveza, obaveza mladih ljudi je da se prisjećamo svih njih, da im odamo počast i da istinu o tom vremenu prenosimo na buduće generacije“, istakao je Javor.
Predsjednik Mjesne boračke organizacije prijedorske policije Mladen Gavranović rekao je da se i na ovaj način održava kultura sjećanja na poginule saborce.
„Imao sam tad 23 godine. To je bila moja prva godina u službi, kao aktivni policijski službenik. Vrijeme napada otprilike je bilo baš u ovo vrijeme, kada smo shvatili da smo u nekoj teškoj situaciji, da smo se počeli povlačiti. Pojedini su ranjeni, ja sam tad ranjen, ali uspio sam da izađem do naše linije i da se spasim. Većina nas je uspjela da se izvuče, da izađe na naše linije. Nažalost, osam pripadnika je poginulo i petorica su ranjena, tako da skupo je koštao nas taj dan“, naveo je Gavranović.
Gavranoviću i komandiru Šormazu, posthumno, danas su dodijeljene policijske značke. U ime porodice Šormaz, priznanje je primio Milenkov najstariji unuk, Željkov sin Aleksandar.
Zahvalnice Mjesne boračke organizacije prijedorske policije dodijeljene su Milanu Đuriću i Mili Marčetiću koji su takođe na današnji dan ranjeni.
Vijence i cvijeće položile su porodice policajaca poginulih na današnji dan, predstavnici Mjesne boračke organizacije Ministarstva unutrašnjih poslova, Boračke organizacije grada Prijedora, Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, grada Prijedora, Policijske uprave /PU/ Prijedor, Trećeg /Republika Srpska/ pješadijskog puka Oružanih snaga BiH, Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila grada Prijedora, Sindikalne organizacije PU Prijedor i Sedmog odreda Specijalne brigade policije.
U Crkvi svetog proroka Ilije na Urijama služen je parastos, a porodice, saborci, prijatelji i poštovaoci posjetili su groblja Pašinac, Garevci i Brezičani gdje su sahranjeni borci poginuli na današnji dan.
Na bihaćkom ratištu 8. februara 1994. poginuli su komandir čete Milenko Šormaz /43/, pripadnici drugog voda Miroslav Paraš /33/, Predrag Kalinić /30/, Željko Bulić /25/, Dragoslav Plavšić /25/, Mišel Nikić /23/ i Draško Tramošljanin /22/, te pripadnik prvog voda Darko Prlina /22/.
Ranjeni su pripadnici prvog voda Mile Marčetić, Milan Đurić i Milosav Sabljić i pripadnik drugog voda Mladen Gavranović.
Ranjen i zarobljen je pripadnik drugog voda Vojislav Kondić.
Obilježavanje ovog datuma svake godine organizuje Mjesna boračka organizacija prijedorske policije.
SRNA
