Kompanija “Mila tekstil” iz Prijedora, nedavno je zbog rasta minimalne plate sve radnike poslala kući.

Tim povodom Mile Popović, vlasnik ove kompanije uputio je otvoreno pismo koje prenosimo u cjelosti:

Poštovani građani Republike Srpske i BiH,

Imamo potrebu da Vam se javno obratimo povodom zatečenog stanja u našem privrednom društvu “Mila – tekstil” d.o.o iz Prijedora i otpuštanju radnika i objavama u raznim medijima kao i negativnim komentarima na društvenim mrežama i portalima. Navešću samo jedan od komentara čovjeka po imenu Aleksandar Rađenović koji kaže da sam pseto sa sela i da sam došao u grad najesti iz gradskog kontejnera. Pametnom dosta.

Međutim naše privredno društvo prvo pod imenom “Mile-tex”, d.o.o, a zatim “Mila-tekstil”, iz Prijedora posluje 22 godine. Prosječno je zapošljavalo 80 radnika, lične dohotke je isplaćivalo do petog u mjesecu za protekli mjesec, nikada šestog u 22 duge godine kao i poreze i doprinose. Vremena se mijenjaju, preživjeli smo i krize 2008.-09. g. i korona krizu 2021-22. g. Bilo je tu subvencija i pomoći Vlade i opštine, to nas je i održalo i hvala im na tome, ali svemu dođe kraj.

Zbog trenutne krize u svijetu, zbog ratova i sl. smanjila se i potreba za našim uslugama pošto smo radili 99 % za strane kupce. Sve vrijeme smo poslovali na granici rentabiliteta nekad malo u plusu, a nekad u minusu.

I na početku 2024. godine dolazi sudnji dan, kada naše državno rukovostvo donosi nerazumnu odluku da ekstremno poveća minimalac za 200,00 KM neto, što je u brutu oko 300,00 KM, što na kraju kad se sabere topli obrok, dodatak na radni staž te prevoz iznosi neto cca 1.200 KM. Naravno tu su i plus porezi i doprinosi. Nije to previše kada se mjeri sindikalna potrošačka korpa, ali u našoj grani privrede je jednostavno nedostižno. Naši strani partneri odoše u siromašnije zemlje gdje su slične usluge jeftinije jer ne prihvataju ovakav način ekstremnog uvećana cijena.

Mi smo pokušavali preko naše Unije poslodavaca ukazati koji nas problemi očekuju ukoliko se ostvari ovakva odluka Vlade ali nije vrijedilo, Unija se nije pitala. Ni sindikati nisu bili potrebni da se sve ovo dogodi, oni tek sada nastupaju, sada treba prikupljeni novac iz privrede uzeti iz državne kase: pa zar da profesori, policajci ili doktori imaju platu kao spremačica ili najprostiji radnik, gdje su platni razredi sve po zakonu o radu. Ići će dok god i posljednju marku iz državne kase ne izvuku i prouzrokuju nepotrebnu inflaciju, upravo za procenat uvećanja minimalca.

Sav trud Vlade biće uzaludan i ostaje im i dalje da dižu kredit na kredit i žive na veresiju.

Ovdje bi se još osvrnuo na sindikalno uporište da su poslodavci digli milijarde dobiti, samo nisu provjerili i objavili koji su isti. Nisu li to možda razne banke, osiguravajuća društva, privatne elektrane, privatni rudnici, razni finansijski menadžeri, fantomske firme koji nemaju ni zaposlenog radnika, a rade za Vladine ili državne firme i agencije, a najmanje privredna društva sa više zaposlenih radnika.

A, što se tiče Vladinog uporišta da se radnicima isplaćuje dio dohotka u plavim kovertama vjerovatno postoji, ali ne kod tekstilnog i kožarskog sektora koji radi za inostrano tržište. Ovdje su debelo pogriješili i zato će snositi odgovornost za ukupan poremećaj i nadolazeću inflaciju, a poslodavci će odustajati ili će se premještati u Federaciju ili dalje kao i kupci osnovnih životnih namirnica jer će im vjerovatno biti sve jeftinije i povoljnije nego u Republici Srpskoj.

Ovim povodom će najviše nastradati loše produktivni radnici iz bilo kojeg razloga jer svaki poslodavac će ih se oslobađati što se već i dešava, a takvih je barem 10 % – 15 % na tržištu rada. Našem društvu su lično Vladine odluke donijele smrtnu presudu jer smo zbog istih morali zatražiti likvidaciju ili gašenje društva jer svako dalje poslovanje bi bilo sa gubitkom.

I za kraj visoki standard i visoka primanja radnika u privredi se ne donose odlukama i zakonima Vlada već napornim radom i produktivnošću svakog društva ponaosob kao i radnika u njemu.

“Pametnom dosta”.

nezavisne.com