Srednjoškolski centar iz Prijedora pokrenuo je niz aktivnosti na realizaciji praktične nastave za farmaceutske tehničare s namjerom da učenici vlastite proizvode plasiraju na tržište i već se u tom uzrastu profesionalno afirmišu i ostvare prihod za dalju proizvodnju, mimo osnovnog budžeta koji može da obezbijedi ova javna ustanova, izjavila je Srni direktor Bojana Vučenović.
Vučenovićeva je najavila da će od Ministarstva prosvjete Republike Srpske zatražiti saglasnost za proširenu djelatnost za zanimanje farmaceutski tehničar, kao što već ima za frizere, a druge škole imaju za poljoprivrednu proizvodnju ili ugostiteljske usluge.
“Od Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske zatražićemo kontrolu kvaliteta, što je jedan od uslova za prodaju kozmetike, a kod Gradske uprave Prijedor konkurisaćemo na javni poziv za omladinske organizacije radi renoviranja kabineta za praktičnu nastavu farmaceutskih tehničara”, navela je Vučenovićeva.
Ona je napomenula da Srednjoškolski centar pohađa 446 đaka, od kojih je 160 na praktičnoj nastavi izvan škole, ističući da sva zanimanja imaju svoje potrebe i da je na rukovodstvu da raspoređuje reurse za svako od njih.
“Za farmaceutske tehničare vidimo da se, zaista, trude. Zato smo im praktičnu nastavu podigli na jedan viši nivo jer stvarno rade kao pčele. To su djeca koju vrijedi imati pod ovim krovom. Kad odavde odu u apoteku ili na fakultet, niti ćemo se mi postidjeti njih, a ni oni nas”, rekla je Vučenovićeva.
Profesor Marija Pejić predaje praktičnu nastavu i sve stručne predmete farmaceutskim tehničarima u ovoj školi, a praksu bazira na proizvodnji kozmetičkih preparata – sapuna od prirodnih baza, glicerinskih ili mliječnih, kreme za pete, za ruke, za lice i balzama za usne.
“U drugom razredu pravimo alkohol, hidrogen i bornu kiselinu, a u trećem i četvrtom kreme i gelove. Sapuni nisu u nastavnom planu i programu, ali smo ih ubacili jer su atraktivni. U planu nam je izrada svijeća, i to od sojinog, ne od parafinskog voska. Probnu seriju smo pokrenuli prošle sedmice i najviše volimo kad smo u laboratoriji i kad imamo s čim raditi, a imala sam i drugačija iskustva – kad nema ni aparature ni sirovine, pa se morate domišljati. Sada imamo prostora i za inovacije – radićemo losione za tijelo, tečni puder, `Pavlovićevu mast` i možda čak i šampone za kosu”, navela je Pejićeva.
U kabinetu su staro i novo vodeno kupatilo, kozmetičke kutije, plastične ambalaže za kreme i gelove u raznim gramažama, etarska ulja, signature, boje i kalupi za sapune, metalne kutijice za balzame za usne.
U jednom uglu je ormar pun kutija od lijekova prikupljanih u školi od zaposlenih i od roditelja đaka radi simuliranja apoteke za praktičnu nastavu u predmetu farmakologija u završnom razredu srednje škole.
“Kada renoviramo kabinet i dobijemo odgovarajući namještaj, napravićemo od toga mini-improvizovanu apoteku, klaisfikovati sve to i učiti kako će sutra ponašati kada odu da rade. Lakše će savladati generičke nazive i biće im od velike pomoći kad uđu u stvarno radno okruženje”, rekla je Pejićeva.
U trećem razredu farmaceutskih tehničara je 11, i to su sve djevojke koje su svoju proizvodnu liniju nazvale “Las farmasitas” i same su dizajnirale vizuelna rješenja.
Nađa Bajić istakla je da je upisala ovaj smjer jer je oduvijek zamišljala da radi u apoteci.
“Ovo je sve kroz zabavu i onda mi dosta novih stvari naučimo, pogotovo što se tiče sapuna. Na početku smo pravili sve, koristili vosak, a sad uzimamo gotove baze i samo dodajemo boje i etarsko ulje. I sve to, svijeće, balzami, generalno kreme, baš nam je zanimljivo”, rekla je Nađa.
Marijana Budić navela je da u početku nije znala koju srednju školu da upiše i da joj je sestra pomogla da odabere ovo zanimanje.
“Praksa u prvom razredu nije predviđena i onda smo u prvom razredu smišljali sve što ćemo radimo u drugom. Zajedno sa razrednom došli smo na ideju da pravimo sapune i tako unaprijedimo našu praksu. A, onda je postalo jako zanimljivo”, rekla je Marijana.
Branka Bogunović sjeća se humanitarnog bazara kojeg su u decembru prošle godine priredile za pomoć liječenju učeniku susjedne, Elektrotehničke škole, Srđanu Dragiću.
“Bilo nam je drago kad smo vidjeli koliko imamo kupaca. Bilo je građana, profesora iz naše, ali i iz drugih škola, došao je gradonačelnik. I poslije smo čuli da svi bili jako zadovoljni našim proizvodima. Stvarno su nas svi pohvalili i u školi i van škole. U jednom momentu nestalo nam je robe, pa smo išle u kabinet po još”, ispričala je Branka.
Ova srednja škola ostvarila je kontakt i sa “Potkozarskom kućom” koju je grad Prijedor osnovao prošle godine u okviru gradske Turističke organizacije i u kojoj će ovi proizvodi biti u prodaji kada steknu uslove za izlazak na tržište.
SRNA