Svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine izjavio je da ga je optuženi Dragan Škrbić tukao u logoru “Trnopolje“ te da i danas zbog toga osjeća zdravstvene posljedice.

Svjedok Ajdin Zenkić kazao je da je nakon napada u maju 1992. više hiljada stanovnika bilo zatvoreno u nekoliko objekata u Trnopolju, dok je okolo bila straža.

On je ispričao da je s još nekoliko zatočenika više puta pozivan kod Dragana Škrbića, koga je odranije poznavao. Kazao je da ih je on ispitivao i tukao. Kako je naveo, vilicu mu je izvalio i zube izbio.

“Zadnji put me udario nogom u prsa. Ja nisam mogao disati, ja sam izgubio svijest“, prisjetio se Ajdin Zenkić.

On je kazao da je njegov otac plakao, a on je rekao da se boji da će ga ubiti.

Ispričao je da se njegov otac Rifet obratio Slavku Puhaliću, s kojim je otišao do kuće i uzeo nešto novca i prsten te mu dao. Kako je naveo, Slavko je ocu rekao da ih više neće dirati i tako je bilo.

Svjedok je kazao da je jednom vidio kako su odvedena četiri mladića, koja se više nikada nisu vratila, a djevojke su silovane.

Slavko Puhalić, Dragan Škrbić i Rajko Damjanović optuženi su za zločin protiv čovječnosti. Na teret su im stavljena mučenja, zlostavljanja i ubistva nesrpskih civila. Prema optužnici, Puhalić je bio zamjenik upravnika u “Trnopolju“, a Škrbić stražar. Damjanović je optužen u svojstvu stražara za zločine u “Trnopolju”, kao i u logoru “Keraterm”.

Branilac Bojan Stojanović predočio je svjedoku raniju izjavu u kojoj nije spominjao Puhalića već posrednika preko koga je dat novac. Zenkić je rekao da se nije mogao sjetiti svega.

Škrbićev branilac Savan Zec kazao je da je svjedok u ranijem iskazu naveo samo da mu je slomljeno pola zuba. Zenkić je kazao da je imao povrede i na usni, vilici, kao i na grudnoj kosti.

Rifet Zenkić posvjedočio je da je sa sinom Ajdinom bio u logoru “Trnopolje“, gdje nisu imali hrane. Kako je naveo, ako predaš vojniku ličnu kartu mogao si ići po selu tražiti hranu.

On je rekao da je njegovog sina Ajdina u više navrata tukla osoba koju su zvali mašinista, a čiji se otac zvao Obrad Škrbić.

“Nekad u uniformi, nekad u trenerci. Dolazio, vodio ga u prostoriju Mjesne zajednice, onda ga je tukao. Kad dođe, sav krvav… Ja ga pomilovao, kaže: ‘Nemoj, boli’“, prisjetio se svjedok.

Rekao je da se to ponovilo pet do šest puta i da se obratio Slavku Puhaliću, koji je bio komšija njegove sestrične. Puhalić, kako je ispričao, prvi put nije reagovao, a drugi put ga je pitao da li ima lančić. Svjedok je kazao da ga je pitao da odu do kuće po novac i da mu je predao zakopanih više stotina maraka, kao i jedan prsten.

“Vratili smo se u logor i kasnije je naišao, kaže: ‘Neće vam više dosađivati Škrbić’. Više nije niko nikada“, rekao je svjedok.

Odbrani je potvrdio da im je na molbu sestrične Puhalić pomagao i nije tražio ništa zauzvrat. Nije se mogao sjetiti da je u istrazi kazao da je novac bio dat za Škrbića.

Optuženom Puhaliću je rekao da on nije imao pušku, već njegov mlađi brat koji je bio lovac.

Škrbićevoj Odbrani je prvobitno rekao da nije viđao optuženog, a onda ga je vidio nekoliko puta u trenerci, a drugi su mu rekli da je bio i u uniformi. Dodao je da je dolazio poslije tri, kada ode upravnik. Potvrdio je da je njegov sin dužio malokalibarsku pušku u jednom sportskom klubu.

Suđenje se nastavlja 23. aprila.

detektor.ba