Da je ChatGPT proradio saznala sam od kolege iz Tunisa. Sa aerodroma u Rigi uzeli smo kombi taksi, vozili smo se ka gradu, zajedno sa koleginicama iz Srbije, Makedonije i Rumunije i kolegom iz Belgije. Bila je nedjelja veče, 12. feburar 2023. Sve vrijeme Chakib je pričao samo o tome. Oduševljen, egzaltiran. Ostali se primali nisu, ali ostali su novinari, a my dear French-speaking friend je stručnjak za održivost medija.
Tačno četiri mjeseca kasnije dobiću od sagovornika na viber odgovor na pitanja što sam mu to jutro poslala. U prvoj od nekih desetak rečenica vidjelo se da nije on pisao nego je koristio vještačku inteligenciju. Opisujući osobu, rekao je da „oduzima dah“, a upotreba pridjeva „breathtaking“ nije ni prirođena govorniku, kojem je srpski jezik maternji, a ni uobičajena za uzrast mlađeg maloljetnika, starijeg tinejdžera. Nisam mu rekla zašto to nisam koristila u tekstu.
Petog aprila ove godine pita me prijatelj koji uređuje lokalni portal mogu li poslušati jedan audio i pregledati tekst koji hoće da objavi, a koji mu je na osnovu tog audia uradio AI. Ne mogu slušati, na skupštini sam, ali preletjela sam tekst, sve uredno, samo prevedi kroatizam „svjedokom“ u „svjedok“. Naginje ti malo ChatGPT na hrvatski. Kaže, to mi ostalo, a inače je sve bilo na hrvatskom, sve sam drugo već izmijenjao. Poslije gledam taj tekst, ima dosta pregleda, preuzimanja, komentara i reakcija. Lagan, kratak, afirmativnog sadržaja, pitak. Medijskoj zajednici da date taj i još dva teksta koja jesu pisali novinari i tražite da pronađu uljeza, mogla bi, jer je stil pomalo kitnjast – više beletristički nego reporterski. Publika teško može prepoznati da nije nastao ljudskim umom, ali ova vrsta informacije ne donosi ni korist ni štetu bez obzira na to da li je tačna, pravovremena, potpuna, nepristrana, relevantna i kontekstualizovana ili nije. I to je jedan od mnogih segmenata i u novinarstvu gdje mašina može, hoće i treba zamijeniti čovjeka.
Tri dana kasnije pišem prijatelju da promijeni “ozračje” u atmosfera, ugođaj ili ambijent. Eto, i tu vijest /koju je on preuzeo sa jednog banjalučkog portala/ pisao je, vrlo vjerovatno, ChatGPT. Tu je situacija nešto složenija. Naizgled uredna informacija, o osnivanju još jednog udruženja Roma u Prijedoru i proslavi 8. aprila, Svjetskog dana Roma. Mogla je proći neopaženo da slika i riječ nisu u neskladu. Međutim, u tekstualnom dijelu nema informacija koje vidimo na fotografijama – da događaj liči na politički skup jedne stranke, da se zvanicama obraća predsjednik prijedorskog odbora Ujedinjene Srpske Nenad Mejakić, da se okupljanje održava u ugostiteljskom objektu kojim upravlja kadar ove partije. Jednako tako na fotografijama ne vidimo ono što piše u tekstu – da je svečanost okupila veliki broj ljudi iz šire zajednice Prijedora. Da je tako, vidjeli bismo predstavnike Gradske uprave, drugih udruženja građana, drugih političkih partija, javnog sektora, privrede, medija…
Posao novinara je i da kontekstualizuje informaciju, što AI ne može. Ili bar ne može dok smjernice ne dobije od živog čovjeka. A to je, prvo, da Ujedinjenu Srpsku u ovom sazivu Gradske uprave i Skupštine grada /da ne nabrajamo ostale institucije/ predstavljaju ili su predstavljali, pored Mejakića, Žarko Kovačević, Predrag Puđa, Milorad Radić i Borislav Kojić. Mandat je u završnici i za ove nepune četiri godine praćenja rada Gradske uprave i lokalnog parlamenta ne sjećam se da je bilo ko od njih aktualizovao pitanje bilo koje nacionalne manjine, pa ni romske. Drugo, da je Milorad Radić /na “svečanosti” sjedi za “glavnim” stolom/ direktor Centra za socijalni rad, institucije kojoj pripadnici romske zajednice kroz ruke prolaze gotovo na dnevnoj bazi. I treće, da Skupština grada Prijedora ima jedan mandat zagarantovan za nacionalne manjine. Kako ga je lako dobiti, čuj mene kupiti, pokazuju brojke. Na izborima 2020. i 2016. osvojio ga je Andrija Vukotić sa 260 odnosno 329 glasova, 2012. Štefan Stahnek sa 207 glasova, a 2008. Ramo Salešević sa 155. Poređenja radi, na posljednjim lokalnim izborima najviše glasova na redovnim odborničkim listama imao je Saša Bursać – 7.539, dok je prvi politički subjekt ispod izbornog cenzusa bila koalcija Demos-NDP sa 718 glasova.
Istog dana kada su u “Glamuru” slavili Romi i Ujedinjena Srpska, u Službenom glasniku grada Prijedora objavljene su izmjene pravilnika o raspodjeli budžetskih para socijalno-humanitarnim i udruženjima nacionalnih manjina, organizacijama amaterizma u kulturi i sportskim klubovima na način da je gradonačelnik proširio svoje nadležnosti. U sva tri pravilnika dodat je član po kojem gradonačelnik može dijeliti novac ovim subjektima i bez raspisivanja javnog poziva, u opravdanim slučajevima, a opravdanost procjenjuje on. Ove godine javni poziv za nacionalne manjine raspisan je 8. marta, a 17. aprila gradonačelnik je odobrio 23.500 KM za pet udruženja, od kojih su dva romska i po jedno češko, ukrajinsko i slovenačko. Ta dva romska su Udruženje Roma Prijedor /5.000 KM po javnom pozivu iz budžeta grada/ i Udruženje „Bolja budućnost Roma“ /3.500 KM/. Implicira da je novoosnovano udruženje, koje po informaciji sa stranačkog skupa Ujedinjene Srpske nosi ime „Bolji dani“, ustvari treće po redu u gradu koji prema preuveličavajućim procjenama nema više od 700 pripadnika romske populacije.
Još složeniji je /i za ChatGPT još nerješiviji/ primjer rasprave potpredsjednice Skupštine grada Prijedora Azre Pašalić i gradonačelnika Prijedora Slobodana Javora na aktuelnom času sjednice gradske skupštine održane 5. aprila:
Pašalić: „Gospodin Romčević je govorio o Muharema Suljanovića, ja bi’ se samo nadovezala. Pomenuto je u pitanju saobraćaj i građani. Međutim, ja sam zamoljena od dijela privrede, mesnica „Ena“, „Klas“ i tako dalje, znači oni su ogorčeni odnosno vole da se to sve odradi, kao što i želim i ja, pošto sam iz tog dijela grada, i to je sreća za nas, ali njima je promet potpuno opao. Oni stvarno nemaju više nikakve zarade i malo su tu i ogorčeni, čak su pomenuli da bi tužili grad ili nešto poduzeli. Moj savjet je bio, jesam dobro uradila, načelniče? Moj savjet je bio da razgovaraju sa gradonačelnikom da se nađe bilo kakav modus, neka, ne znam, da se dio tog ceste pusti, pa da ipak mogu mušterije dolaziti, jer stvarno je promet opao. Evo, i sinoć sam bila sa jednim gospodinom koji je iz tog dijela. Hvala.“
Javor: „Zamislite konstataciju da je neko ogorčen! Od privrednika. Opao promet, možete misliti! Znači, svi autima dolaze i kupuju i u mesnici i ne znam koga ste još naveli. To je velika sramota za te ljude, ja javno kažem, jer su ti isti ljudi govorili da je saobraćaj problem, kolaps, nema trotoara, ljudi ne mogu pješke doći do njih, nema trotoara s jedne strane, izgradite nam trotoar, rekonstruišite ulicu. I sve su to prijedlozi ljudi upravo koje ste rekli i ostalih koji tu žive. I počne se rekonstrukcija, zaustavi se saobraćaj, zaustavio se saobraćaj iz prostog razloga da ne bi nekog ugrozili, životno. Mašine tu rade. Neki dan kada se ušli u posao, ljudi, sedamnaest mašina, sedamnaest kamiona! I da mi pustimo jedan dio da prolaze djeca, majke sa djecom, sa kolicima, i ko bi bio onda kriv? A njima je opao par dana, mjesec dana, neće prodati mesa toliko koliko su trebali prodati, ili neko drugi neće ući, ovaj, u radionu. Pa, možete misliti! Ne dolaze svi automobilom kod njih. Znači, ima i pješaka. Za pješake je dozvoljen prolaz. Ima mogućnosti da se vrši, ovaj, promet, ali nemoguće da sad neko kaže ogorčeni. Zamislite tu, težinu te riječi. I vi to iznesete ovdje javno i ja poručujem javno da je sramota i stid tako pričati i razgovarati. Ja sam upoznat, sa više strana, ko god je ušao u te objekte, poslovne prostorije, da su oni katastrofalnim rječnikom obraćali se prema gradonačelniku i Gradskoj upravi. Katastrofalnim rječnikom, izražavajući svoje nezadovoljstvo, što apsolutno moram javno da kažem da je velika sramota za te ljude. Hvala.“
Da Pašalićeva čita skupštinske materijale, znala bi da je 25. maja 2022. na 19. redovnoj sjednici glasala za izvještaj o izvršenju budžeta grada za 2021. godinu koji je usvojen sa 21 glas “za”, dva “protiv” i pet “uzdržanih”, a u kojem je i podatak da je sugrađanki, a sada i radnoj koleginici, Arijani Tomić isplaćeno 5.000 KM zbog nemogućnosti obavljanja djelatnosti. Nemogućnost obavljanja djelatnosti prodavnice polovne robe odnosi se na period rekonstrukcije Ulice majora Milana Tepića. Po uzoru na to, Pašalićeva je jednostavno mogla da traži isti odnos prema svim poslovnim subjektima, a gradonačelnik bi imao priliku da sa sugrađanke, a sada i svoje radne koleginice, skine etiketu povlaštenosti /bez obzira što je u vrijeme donošenja tog rješenja on bio kandidat za gradonačelnika/.
Eto kad će AI zamijeniti novinara i zašto nikad
Tekst – Katarina Panić – www.prijedordanas.com