Jačanje otvorenog dijaloga među mladim ljudima, vlastima, stručnjacima, privatnim sektorom, nevladinim organizacijama i akademskom zajednicom cilj je javne debate koja je održana u Prijedoru u organizaciji nevladinih udruženja „DON“ iz Prijedora i „Stop mobing“ iz Trebinja.
Direktorica Ugostiteljsko-ekonomske škole Prijedor Dražena Mršić rekla je da u Republici Srpskoj ima oko 20.000 prosvjetnih radnika i da u tako brojnoj grupi sigurno ima i onih koji su zalutali, ali da djeca i mladi ljudi treba da znaju da itekako ima onih koji su posvećeni i to ne samo nastavnom radu.
„Među prosvjetnim radnicima ima ljudi koji su spremni i posvećeni da podrže, pomognu, nađu se na raspolaganju učenicima i ima prostora da se njeguje i ono ljudsko. Raduje nas da to djeca i sama prepoznaju i da nisu samo negativni primjeri tema“, rekla je Mršićeva.
Ona je podsjetila na slučaj profesora koji je seksualno uznemiravao učenice.
„Ta agonija je trajala godinama, ali se samo pričalo po hodnicima i djeca međusobno komunicirala. Kada je uprava škole konačno dobila i formalnu prijavu, uradila je sve što je mogla i što joj je od postupanja na raspolaganju, a na kraju se predmet završio tako što su roditelji oštećene djece povukli prijavu i profesor nastavio da radi sve do penzije“, navela je Mršićeva.
Ona je podsjetila da je za prosvjetne radnike obavezan ljekarski sistematski pregled jednom godišnje, ali da to više izgleda kao formalnost.
„Za 15 godina koliko radim broj prosvjetnih radnika koji nisu prošli ovu vrstu provjere sposobnosti za rad sa djecom je nula“, dodala je Mršićeva.
Upozorila je i na druge krajnosti koje prosvjetne radnike vode ka tome da postanu roboti.
„Učenica je dobila epi napad, pala je na pod hodnika, kolega mi kaže da je ja uzmem za noge, a on će za ruke, jer tu je video nadzor, pa da ne bi bilo eventualno pogrešnih tumačenja. Ili, na primjer, staviti ruku na rame učeniku koji je tužan danas traži dodatni oprez“, dodala je Mršićeva.
Učesnici debate – srednjoškolci i članovi Omladinskog savjeta grada Prijedora, kao situacije u kojima prepoznaju uznemiravanje, navodili su najčešće iskustva sa pojedinim profesorima, i to ispoljavanje ličnih frustracija tokom nastave, stvaranje osjećaja nesigurnosti kod đaka, nebriga za njihovo mentalno zdravlje, izostanak reakcije stručnih službi u školama kada učenici prijave problem i neblagovremeno reagovanje uprave – tek kada problem eskalira.
Takođe su kao pozitivne primjere izdvojili profesore koji nemaju nužno prijateljski odnos s đacima, nego drže distancu, ali imaju autoritet i poštovanje koji su sami izgradili i zaslužili odnosom i prema poslu i prema djeci i prema zbornici.
Izvršna direktorica udruženja „DON” Murisa Marić rekla je da se današnja debata svela na primjere iz srednjih škola – i dobre i loše, da je to zato što su učesnici đaci, a da se manje ili više jednake situacije dešavaju u svim drugim okruženjima.
„Poruka mladim ljudima je da nisu sami i da ih ćutanje neće zaštititi. Oni više nisu djeca, veoma dobro razumiju stvari i znaju razlikovati dobro od lošeg. Ovakve diskusije potiču ih da se bore za to da ne dođe do rečenice viška, bilo od roditelja, profesora, vršnjaka ili bilo koga drugog“, dodala je Marićeva.
Tekst I foto – Katarina Panić – www.prijedordanas.com