Petnaest učenika nekadašnje Škole u privredi, koja je tad postojala u Ljubiji obilježili su pedesetčetvrtu godišnjicu mature.
Vidno raspoloženi i srećni što su kao i nekad u školskim klupama opet zajedno u glas kažu da ne propuštaju godišnjice mature.
Milan Sredić kaže da se sjeća svih detalja iz školske klupe, premda su davnih 70-tih završili zanat za automehaničare.
Tada je u Ljubiji postojao i Dom za učenike, u kojem su svi bili, a imali su besplatno i tri obroka.
Druženje, prijateljstvo, iskrenost vezalo je više od pola vijeka.
„Ta generacija, što smo zajedno išli u razred, družili se te tri godine i danas se evo družimo i čuvamo to drugarstvo. Okupljamo se svake godine da se eto ne zaboravi ni naša škola, ni naši učenički dani“, navodi Srdić i dodaje da se na ovakvim okupljanjima podsjete na mladalačke dane, prve ljubavi i učeničkih klupa, u kojima su marljivo sticali znanja.
Imali su kako kažu i praktični dio nastave, a svi koji su domah po završetku školovanja dobili posao mogli su spremno da se uhvate u koštac sa svim izazovima.
Slavko Bera, organizator ovogodišnjeg druženja i proslave mature kaže da je desetak njihovih kolega umrlo, ili poginulo u minulom ratu, ali da ih se oni uvijek sjećaju i pominju ih kad god se sretnu i evociraju uspomene.
„Ostalo nas je petnaest, koji se okupljamo svake godine. Održavamo odnose i s onima koji su otišlidalje, ne žive ovdje, ali redovno održavamo kontakte i najbitnije je da čuvamo to naše drugarstvo.
Bera kaže da bi poručio današnjoj omladini da uči i samo uči, jer bez znanja kaže nema ništa.
kozarski.com
