Bivši rukovodilac obezbjeđenja logora “Omarska” osuđen na 21 godinu zatvora zbog zločina u Prijedoru, Željko Mejakić, ispričao je u Državnom sudu kako su iz “Omarske“ odvedena 44 lica i 120 iz “Keraterma“, a za koje je poslije saznao da su likvidirani.
Željko Mejakić je kao svjedok Tužilaštva BiH posvjedočio da je u martu 1992. postavljen za komandira milicije u Omarskoj, koja je pokrivala područje od oko 17 sela, a u kojima je živjelo stanovništvo pretežno srpske nacionalnosti.
On se prisjetio maja 1992. kada je dobio zadatak da bude u obezbjeđenju sabirnog i istražnog centra formiranog u Omarskoj. Ispričao je da niko nije znao za formiranje logora “Omarska“ u koji su dovođeni ljudi iz “Keraterma“, a čemu su prethodile borbe u Kozarcu između Vojske Republike Srpske i oružanih snaga bošnjačke nacionalnosti.
Kako je kazao, dio osoba u “Omarskoj“ je bio u civilnoj, a dio u vojnoj odjeći. Dodao je da je od svog nadređenog – Sime Drljače – dobio zadatak za preuzimanje obezbjeđenja. Izjavio je da je tada u “Omarskoj” bilo od 1.400 do 1.500 ljudi, a poslije se taj broj mijenjao.
Prisjetio se da je po dolasku na zapadnoj strani od restorana uočio četiri mrtva tijela, od kojih je jedan bio u maskirnoj, drugi u policijskoj, a treći u uniformi Jugoslovenske narodne armije (JNA). Naveo je da je neke i poznavao i nikada nije zvanično saznao ko su izvršioci.
Mejakić je posvjedočio da je 28. maja ujutro preuzeo obezbjeđenje centra te pojasnio da su njihove obaveze bile da obezbjeđuju pritvorena lica te spriječe ulazak neovlaštenih lica. Prema njegovim riječima, bilo je ulazaka paravojnih formacija koji su prebijali, maltretirali zatvorenike, a i ubistava.
Posvjedočio je da su krajem jula 44 pritvorena lica, uključujući i dvije ženske osobe, odvedena u nepoznatom pravcu, kada je rečeno da idu na razmjenu po nalogu Sime Drljače, a poslije je saznao da su likvidirani na području jame “Lisac“. On je rekao i da je 5. augusta iz Prijedora, u pratnji stražara iz “Keraterma“, odvedeno 120 lica koji su likvidirani na području Sanskog Mosta.
Svjedok je kazao da je tri do četiri puta bio u Trnopolju, gdje je djelovalo i stanično odjeljenje, ali za koje nije siguran da li je bilo na obezbjeđenju.
Simo Drljača je pred Tribunalom u Hagu bio optužen za zločine u Prijedoru, ali je poginuo prilikom hapšenja 1997. godine.
Mejakić je kao rukovodilac obezbjeđenja logora “Omarska” osuđen na 21 godinu zatvora za zločin protiv čovječnosti na području Prijedora. On je 2019. upućen na uslovno izdržavanje kazne.
Tokom unakrsnog ispitivanja je potvrdio da je odjeljenje Policijske stanice u Trnopolju bilo u prostorijama ugostiteljskog objekta te da je zatekao službu Crvenog krsta kada je odlazio tamo. Negirao je da poznaje optuženog Slavka Puhalića. Kazao je da su četiri mrtve osobe koje je zatekao u “Omarskoj“ bile s područja Kozarca i da je funkcija istražne komisije bila selekcija pritvorenih lica.
Puhalić, Dragan Škrbić i Rajko Damjanović optuženi su za zločin protiv čovječnosti. Na teret su im stavljena mučenja, zlostavljanja i ubistva nesrpskih civila. Prema optužnici, Puhalić je bio zamjenik upravnika u “Trnopolju”, a Škrbić stražar. Damjanović je u svojstvu stražara optužen za zločine u “Trnopolju”, kao i u logoru “Keraterm”.
Relja Adamović je ispričao da je krajem 1991. ili 1992. mobiliziran u Ljubiju kao rezervni policajac, kada je bio u obezbjeđenju, a poslije je išao na linije ili punktove koji su bili na Željezničkoj stanici u Ljubiji.
Rekao je da je stanica policije bila do Vatrogasnog doma u kojem su bili zarobljeni mlađi civili s područja Brda u ljeto 1992. ili 1993. Dodao je da nije mogao ući, ali je od čuvara saznao da je s njima zarobljen i Asmir Aći Rizvanović, čiju je burmu predao njegovoj sestri u Ljubiji.
Adamović je naveo da je poslije od inspektora koji su ga ispitivali saznao da je Rizvanović ubijen.
Nastavak suđenja je 2. jula.
detektor.ba