Bojan Slačala sa svojom grupom “Artan Lili” nastupiće u petak, 26. jula, na predstojećem, petom “ŠA festu”, koji se u Prijedoru održava u čast muzičara i slikara Dalibora Popovića Mikše, Slačalinog saradnika i prijatelja iz mladih dana.
“Pamtimo njihov nastup na prvom ‘ŠA festu’, gdje su nevjerovatnom energijom i emocijama, u sjećanje na Mikšu i njihovo veliko prijateljstvo ostavili srce na terenu. Sa više od 10 godina karijere, prepoznatljivim zvukom, energijom, izuzetnim vizualnim identitetom i nizom uspješnih hitova, s pravom nose epitet jedne od najkvalitetnijih i najpriznatijih grupa u Srbiji i regionu. Posebno smo ponosni jer je upravo jedan od članova benda, Bojan Slačala, naš Prijedorčanin. Novi zvuk u grad i na ‘ŠA fest’ nam donosi ‘Artan Lili'”, riječi su kojima su organizatori “ŠA festa” najavili nastup ovog benda, a povodom ovog nastupa, njihov frontmen govorio je za “Nezavisne”.
NN: Svirali ste na prvom “ŠA festu”, koji je osnovan sa namjerom da postane dio tradicije Prijedora i regiona. S tim u vezi, koliko Vas raduje činjenica da svirate i na petom izdanju festivala?
SLAČALA: Nije on osnovan sa namerom da postane deo tradicije Prijedora i regiona, već da se sačuva sećanje na Mikšu i njegov likovni i muzički rad. To je posle preraslo u floskulu o delu tradicije. Da se nije nas nekoliko sastalo i organizovalo sve, ne bi ničeg ni bilo i to treba da se zna. U međuvremenu, festival je od tog početnog entuzijastičnog oblika promenio nekoliko formi, ali ono što je najbitnije jeste da je opstao. Nikad ne treba zaboraviti zašto smo svi tu, u Mikšinu čast!
NN: Mikša se, isto kao i Vi, bavio muzikom i likovnom umjetnošću. Dijelili ste mjesto rođenja i mjesto prebivališta, čak ste svirali i stvarali zajedno. Kakva su Vaša sjećanja na njega?
SLAČALA: Svašta smo prošli zajedno. Ja sam mu, na primer, organizovao prvi koncert 1994. godine u Elektrotehničkoj školi u Prijedoru. Nebrojeno puta smo delili binu zajedno i družili se u Prijedoru i Beogradu. Bio je dobar i neiskvaren. Primer. Takvog ću ga pamtiti. Često se pitam da li ove naše mahale zaslužuju ljude kao što je bio Mikša.
NN: Grad Prijedor, inače, naširoko je poznat po likovnim umjetnicima. U kojoj su mjeri ti umjetnici, bilo da su iz prošlosti ili iz vremena Vaše mladosti, odredili i Vaš životni put?
SLAČALA: Svakako da jesu. Moj otac Rudolf Slačala bio je slikar. Odrastao sam uz njega i kuma Predu Marjanovića, komšiju Ljubu Stahova, a uvek je tu negde bio i Veso Sovilj. Dakle, prva liga prijedorskih likovnih umetnika. Nisam ja mogao pobeći od toga. Mene je slikarstvo snašlo. Hvala univerzumu na tome!
NN: “Artan Lili”, relativno skoro, proslavio je deset godina postojanja. Kakvi su utisci sa slavljeničkih koncerata, da li vas je broj “deset” učinio odgovornijim prema većem dijelu publike?
SLAČALA: U sklopu turneje “10 godina teškog andergraunda” svirali smo u mnogo gradova u regionu, a utisci su sjajni. Kruna nastupa bila je u Domu omladine Beograda i Tvornici kulture u Zagrebu. RTS snimao je beogradski koncert koji može da se pogleda na YouTubeu. Što se tiče odgovornosti, ona je tu od prvog dana i osnova je bavljenja bilo kojim vidom umetnosti, a pogotovo rokenrolom.
NN: Uprkos velikom uspjehu i dalje se smatrate andergraund bendom. Međutim, mnogo toga se promijenilo od početaka i singla “Džoni”, srećom nabolje. Šta izdvajate iz tih promjena?
SLAČALA: Postali smo veliki andergraund bend u izdanju najvećih regionalnih izdavačkih kuća PGP-RTS i “Croatia Recordsa”. To znači da radimo sve kako mi mislimo da bi trebalo i ne odgovaramo nikome za to. To je privilegija koja se zaslužuje i mi smo ponosni na taj naš status!
NN: U pjesmi “Jutro” iz 2017. kažete da se “spominju ratovi, Istok, NATO paktovi…” Refren pjesme “kakvo jutro takav i dan” postao je naša realnost. Usuđujete li se da pretpostavite šta nosi noć?
SLAČALA: Ma jok, nismo mi nikakvi Nostradamusi, ali pratimo šta se dešava i pričamo o tome u našim pesmama i slikama. Tu smo gde smo i delimo jednaku sudbinu sa svima. Ovo je kulturnooslobodilačka borba!
NN: Da li je u doba Googlea i vještačke inteligencije razmišljanje postalo luksuz?
SLAČALA: Ne ložim se na plastiku. Produkt veštačke inteligencije lako se prepozna, kao i veštačke grudi. Pa, ko voli, nek izvoli.
NN: Zanimljivo je da danas velika većina bendova objavljuje singl po singl (najčešće i spotove za te singlove), da bi kasnije zbir singlova činio album. Ovakav način objavljivanja i poslovanja smatrate svojom inovacijom. Otkud ta inovacija? Prvi ste na andergraund sceni spoznali da su ljudi našeg doba prvenstveno vizuelni tipovi ili je nešto drugo u pitanju?
SLAČALA: Mi smo u vreme nastanka benda ukapirali da publika nema više strpljenja za duge forme poput LP-ja, pa smo se okrenuli singlovima praćenim spotovima, koje smo izdavali u kratkom razmaku. To je bila dobitna forma, a kako je bilo tad, tako je i sad. Fokus se nije vratio na duge forme i dalje mislim da je to bacanje bisera pred svinje, jer većina pesama na taj način prođe neprimećeno, a možda zaslužuju više.
NN: Godinu dana je prošlo od objave pjesme “Hardkor i pank”. Kada možemo očekivati novi materijal i da će “Artan Lili” kompletirati i objaviti treći album?
SLAČALA: Uskoro izlazi naš poslednji singl sa trećeg albuma, sa još jednim sjajnim gostom. Jedan smo od koncertno najaktivnijih bendova u regionu i ne stižemo da se bavimo produkcijom od koncerata. Sad smo u tom gasu, da završimo i objavimo konačno treći album i da se bacimo na neke nove pesme.
NN: Rasli smo uz različite nosače zvuka. Da li ste sentimentalno vezani za neki od njih?
SLAČALA: Ne, ne zanima me ta vrsta vinilopoklonstva. To je samo vrsta ambalaže u kojoj se nešto čuva.
NN: Sa Canetom iz grupe “Partibrejkers” sarađivali ste ranije u “Stuttgart Onlineu”, a gostovao je i u pjesmi benda “Artan Lili” “Rokenrol poslije rokenrola”. Da li je Cane jedan od posljednjih izdanaka rokenrola, odnosno gdje su danas i šta je sa idolima naših mladosti?
SLAČALA: Cane je biser. Retke boje, crn, jedinstven. Neuništivog duha. Jedan od idola iz moje mladosti, danas moj veliki prijatelj i saradnik. Drago mi je što sam njegov savremenik. Mislim da bi svaka generacija morala iznedriti bar po jednu takvu vedetu. Da im održava duh.
NN: Koliko ste aktivni u grafici i likovnoj umjetnosti, imate li danas vremena za izložbe?
SLAČALA: Likovnom formom uglavnom se bavim kroz video-radove vezane za spotove benda. Tako nadomešćujem potrebu bavljenja likovnom umetnošću i ne osećam da bilo šta gubim, naprotiv, samo je važno raditi i sve se desi.
nezavisne.com