Na suđenju za zločine na području Prijedora i Sanskog Mosta, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine izjavio je da je gledao mučenje i ubistvo Pere Dimača u Briševu, te da je učestvovao u sahranjivanju više od 60 ubijenih mještana u julu 1992. godine.

Ivo Atlija je kazao da je Briševo napadnuto rano ujutro 24. jula i da su se mještani skrivali po podrumima.

“Izbrojili smo 104 eksplozije u sat vremena”, kazao je Atlija i dodao da je poslijepodne uslijedila pješadijska vatra.

Kazao je da je noć proveo u jednom podrumu i da se vidjelo kako po brdima gore kuće, a da su se čuli i krici.

Ispričao je da su se sutradan ujutro pred podrumom pojavili vojnici koji su imali oznake vojne policije. Rekao je da je s komšijom Viktorom pretrčavao po selu do drugih kuća i da je na jednom mjestu vidio dva vojnika u uniformama Jugoslovenske narodne armije sa četničkim kokardama.

Izjavio je da su naišli na njegovu majku, koja im je uplakana rekla da bježe i da je ubijen njegov otac Ilija.

“Dolazi masa vojnika sa raznim oznakama. Vidjeli smo Peru Dimača i moju mati kako nestaju u toj masi vojnika”, prisjetio se Atlija, koji se sa Viktorom sakrio iza grmlja kod potoka.

Kazao je da je gledao kako vojnici tuku Dimača, te kako su iz kuće iznijeli molitvenik i udarali ga njime.

“Napravili su špalir i tukli ga, pao je na koljena i pogledao u jednog od mučitelja i rekao: ‘Djeco draga, ni vama nije lako’”, naveo je svjedok.

Dodao je da su vojnici natjerali Dimača da trči prema potoku i pucali u njega. Nakon povlačenja vojske, kako je kazao, prebrojali su 68 mrtvih, od kojih 14 žena i dvoje djece, kao i 68 zapaljenih kuća.

“Počeli smo sahranjivati mrtve gdje je ko ubijen”, naveo je svjedok, dodavši da je na tijelima bilo rana od vatrenog oružja i razbijenih glava.

Prema njegovim riječima, neki vojnici su narednih dana dolazili i pljačkali stvari iz onoga što je ostalo od kuća. Izjavio je da je vidio optuženog Draška Topića na ukradenom traktoru.

Atlija je rekao da je prije napada na Briševo čuo da je Topić bio u šumi kada je Milan Ivandić iz Briševa pretučen i uboden šarafcigerom.

Svjedok je kazao da su poslije napada preživjeli mještani napustili Briševo i da je većina otišla u Ljubiju. Nakon izvjesnog vremena, kako je rekao, dobili su obavijest od predsjednika Kriznog štaba Slobodana Taranjca da moraju napustiti Ljubiju.

Atlija je kazao da je Taranjca sreo i prije napada kada su mještani Briševa išli u Ljubiju da predaju oružje od Teritorijalne odbrane, nakon što su prethodno dali lovačke puške, ali da im je Taranjac rekao da ga ne može uzeti. Ispričao je da je sutradan Taranjac ipak došao u Briševo i preuzeo oružje.

Veljko Brajić, Slobodan Taranjac, Ranko Kaurin, Branko Dženopoljac i Draško Topić optuženi su za napade na sela u opštinama Prijedor i Sanski Most, nastanjena uglavnom stanovništvom hrvatske nacionalnosti. Kako se navodi, 24. i 25. jula ubijena je najmanje 61 žrtva starosti od 16 do 81 godinu.

Svjedok Atlija je, na konstataciju branioca Dragana Međovića da prilikom svjedočenja u Haškom tribunalu nije spomenuo Taranjca, kazao da zavisi o čemu je bio pitan. Na pitanje o naredbi za iseljenje, pojasnio je da su izbjeglice bile pozvane da se okupe i da su tu bili Taranjac i vojnici.

Topićev branilac Saša Dakić naveo je da svjedok u izjavi od prošle godine uopšte nije spominjao Topića iako je detaljno svjedočio o dešavanjima, a da je na posebno pitanje o optuženom spomenuo da ga je vidio samo jednom nakon napada. Atlija je rekao da ga jeste jednom vidio, a da je za slučaj u šumi čuo od drugih.

Svjedok Ljubo Mršić kazao je da je bio u Šestoj krajiškoj brigadi i da je jedno vrijeme bio vozač Brajića. Ispričao je kako je jedne prilike pozvan u komandu da se javi Brajiću, koji mu je rekao da odnese neke baterije.

Ispričao je da je prolazio pored groblja udaljenog četiri do pet kilometara od Briševa i da je vidio policajce, koji su mu rekli da obezbjeđuju pogreb. Svjedok je čuo da je ubijeno više od 50 ljudi i da je među njima bio njegov prijatelj iz zaseoka Moštanica.

Suđenje se nastavlja 25. septembra.

detektor.ba