U nastavku suđenja za zločine na području Prijedora, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričao je kako je stanovništvo bilo zatvoreno u školi i Domu u Trnopolju, te kako je bilo fizičkog i seksualnog zlostavljanja i nestanaka ljudi.
Emir Redžić kazao je da je živio u Trnopolju i da je u njegovu kuću došlo oko 50 izbjeglica iz Kozarca i Kozaruše nakon napada krajem maja 1992. godine.
“Onda su naredili iseljavanje kilometar od tog logora, škole i Doma”, rekao je Redžić, dodavši da se on smjestio u dvoranu.
Kazao je da je njegov otac već bio u logoru i da je vidio da ima povrede. Redžić je rekao da je čuo da su noću žene odvođene.
“Majka je pričala da su odvedene u neke kuće i da je seksualno nasilje izvršeno nad njima”, kazao je svjedok.
Rekao je da je bio problem za hranu i da su neki odlazili do kuća, a da se pojedini nisu vratili. Dodao je da su kasnije pronađena tijela. Kako je naveo, iza njegove i susjedne kuće ekshumirani su posmrtni ostaci 11 ili 12 osoba.
Odbrani je potvrdio da je poslije bila uspostavljena javna kuhinja i da su jednom dnevno jeli.
Za mučenja, zlostavljanja i ubistva nesrpskih civila optuženi su Slavko Puhalić, Dragan Škrbić i Rajko Damjanović. Prema optužnici, Puhalić je bio zamjenik upravnika u “Trnopolju”, a Škrbić stražar. Damjanović je u svojstvu stražara optužen za zločine u “Trnopolju”, kao i u logoru “Keraterm”.
Svjedok Igor Ostojić je kazao da je mobilisan u Peti gradski bataljon i da je jedan od zadataka njegovog voda bio spoljno obezbjeđenje prihvatnog centra u Trnopolju.
“Da pazimo da ne dolazi ko ne treba. Bili su punktovi kao obezbijeđeno stražarsko mjesto”, rekao je svjedok i dodao da su unutra bili civili iz Kozarca i Kozaruše, uglavnom bošnjačke nacionalnosti.
Ispričao je da je jednom bio pokušaj jedne “ekipe na tenku”, takozvanih “Manijaksa”, da siluju žene koje su tu bile, ali da su vraćeni sa punkta. Ostojić je kazao da su poslije došli i zatočenici iz “Omarske”, koji su loše izgledali.
Braniocu Savanu Zecu svjedok je rekao da je mobilisan nakon napada na Prijedor, u kojem je bilo poginulih i ranjenih, a nakon koga je došlo do “nemilih scena” o kojima je svjedočio.
Svjedok Roman Ostojić je kazao da je takođe bio u vodu koji je u julu držao punkt kod Trnopolja, gdje su bili oko mjesec.
“Zadatak je bio da pazimo da niko ne ulazi nepozvan. Neki su ljudi dovedeni, neki su sami došli”, rekao je Ostojić.
Naveo je da je upravnik bio Slobodan Kuruzović, te da je u Trnopolju bio Crveni krst i ambulanta.
“U početku su ljudi izgledali dobro, kasnije su počeli obolijevati, da li zbog hrane ili vode”, kazao je svjedok.
Odbrani je rekao da su ljudi izlazili na polje da donesu hranu, a da su kuvali i unutra. Kazao je da oko prihvatnog centra nije bilo bodljikave žice, te da je samo školsko dvorište imalo svoju ogradu.
Suđenje se nastavlja 12. novembra.
detektor.ba