Svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine je u nastavku suđenja za zločine na području Prijedora ispričao da su krajem jula 1992. zatočenici u “Keratermu“ vidjeli iznošenje tijela, te da je i sam svjedočio pojedinim ubistvima.

Svjedok Dževad Rešić ispričao je da je uhapšen 18. juna 1992., nakon pokušaja da iz Rizvanovića dođe do slobodne teritorije, te odveden na stadion u Ljubiji, gdje je ispitivan i tučen devet dana.

Krajem juna je svjedok, kako je rekao, odveden u “Keraterm“, gdje je bio u skladištu broj dva, s još 370 ljudi.

Prisjetio se i događaja od 24. jula, navodeći kako su tokom dana vidjeli da se u blizini skladišta tri priprema mitraljesko gnijezdo, a navečer su čuli pucnjavu, ciku i vrisku. Dodao je da je tada za dvije noći ubijeno 200 zarobljenika, a ostali zatočenici su vidjeli kada su iznošena tijela. Prisjetio se kako su sve ranjene i tijela ubijenih stavili na kamion i kroz Prijedor odvezli do Ljubije.

“Ljudi su to gledali s viših spratova. Dugo, dugo je ta krv tekla od Prijedora do Ljubije”, kazao je Rešić.

Svjedok je ispričao kako je Ekrem Nadarević ubijen krajem jula u skladištu u kojem su boravili, te kako je vidio vojnika koji mu je prišao i uzeo pištolj, nakon čega je čuo dva pucnja. Rešić kaže i da je vidio kako Nadarević pada, a za vojnika koji je pucao je rekao da ga je tada znao pod nadimkom Faca – kako su ga drugi oslovljavali.

Nakon raspuštanja “Keraterma“, Rešić je kazao da je odveden u “Trnopolje“, gdje je ostao sve dok nisu dobili informaciju da mogu ići, ali da im porodice moraju donijeti papire na kojima se moraju potpisati da se odriču svoje imovine i da se nikada neće vratiti u Prijedor.

Kazao je da mu je brat Esad ubijen u logoru, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u masovnoj grobnici u Kevljanima.

Odbrana Rajka Damjanovića je pitala Rešića zašto u ranijoj izjavi nije naveo da osobu koja je pucala u Nadarevića nazivaju Faca, na što je svjedok rekao da ga niko nije pitao.

Ova Odbrana je kao dokaz uložila zapisnik o saslušanju ovog svjedoka, uz prigovor Tužilaštva koje smatra da nije bilo bitne razlike u svjedočenju i ranijoj izjavi.

On je svjedočio na suđenju Slavku Puhaliću, Draganu Škrbiću i Rajku Damjanoviću, optuženima za mučenja, zlostavljanja i ubistva nesrpskih civila u logoru “Trnopolje”. Prema optužnici, Puhalić je bio zamjenik upravnika, a Škrbić stražar. Damjanović je optužen u svojstvu stražara za zločine u “Trnopolju”, kao i u logoru “Keraterm”.

Svjedok Salko Saldumović prisjetio se napada na Kozarac, skrivanja u šumi, te zarobljavanja u Kamičanima kod Kozarca, gdje su ih, kako je rekao, pojedini vojnici tukli i prisiljavali da se tuku međusobno. Vojnik, za kojeg je kasnije saznao da je izvjesni Kesar iz Prijedora, tada mu je nanio povrede bajonetom i prijeto da će ga zaklati.

Ispričao je kako su iz Kamičana odvezeni u “Keraterm”, kada su mu na ulazu oduzeli novac i dokumente, te mu je vojnik – za kojeg je čuo da se zove Žiga – naredio da legne, zatim ga dva puta udario i slomio mu nos.

Naveo je da je iz “Keraterma” u augustu odveden u “Trnopolje”, te da je tamo jedno vrijeme zarobljenicima bilo dopušteno telefoniranje. Na pitanje tužioca sjetio se da su u blizini telefona bila još dva vojnika, ali nije mogao reći da li je jedan od njih optuženi Slavko Puhalić, jer ga nije poznavao.

Na pitanje Puhalićeve Odbrane, kazao je da se taj događaj dogodio krajem augusta.

Svjedok TS-13 ispričao je da je bio na ratištu u Slavoniji, gdje je njegova jedinica zarobila dva tenka, od kojih je jedan u proljeće 1992. poslan u Prijedor, dok je drugi, u čijoj posadi je bio i on, došao kasnije.

Svjedok se prisjetio da su maju te godine krenuli tenkovima na kasarnu u Prijedoru, nakon što je policija Slobodana Kuruzovića zarobila pripadnika njegove jedinice, Milana Bjelića, zbog silovanja maloljetnice. Kazao je da su u tom pohodu zaustavljeni i da je Bjelić vraćen iz zatvora, te su u narednim danima otišli u Kozarac.

Odgovarajući tužiocu, svjedok je ispričao kako je čuo da je u Kevljanima u junu bilo čišćenje u kojem su učestvovali pripadnici jedinice pod komandom izvjesnog Cige, te da je sjedio na tenku u Kozarcu kada su “Cigini” doveli 16 zarobljenih civila. Pojasnio je da su zarobljeni bili muslimani i kako je svjedočio da dvije osobe tuku zarobljenike, a nakon što se udaljio, čuo je pucnjavu.

Dodao je kako je čuo da su te osobe ubijene, ali nije vidio tijela i ne zna šta je bilo s njima.

Svjedok je kazao da je bio u jedinici “El Manijakos”, da su u Kozarac došli kada je bilo “sve očišćeno”, te da su im se vojnici hvalili se da su “imali cura i žena iz Kozarca”.

Savanu Zecu, braniocu Škrbića, kazao je da je uz prvi tenk išla i pješadija iz njegove jedinice i da su učestvovali u čišćenju Kozarca, te da optuženi nije bio pripadnik “El Manijakosa”, ni tenkovske posade, kao i da ne zna da li ga je vidio da je ikada prišao tenkovima.

Nastavak suđenja zakazan je za 12. novembar.

detektor.ba