“Kad dođete u Nјujork, imate osjećaj da ovaj grad hoće u svemu da bude prvi. Previše saobraćaja, previše lјudi, previše zvukova, previše boja, previše svjetla, previše skupoće, svega previše … a opet u Nјujorku ne može nikad da ti bude dosadno. Ima lјudi koji su se tu rodili i nikad nisu napuštali ovaj grad, čak ni turistički”, utisci su Prijedorčanke Sanele Mikić koja je mjesec dana provela kod rođaka u Americi.
Upoznala je i onaj manje blјeštav američki život, boravila u Ajovi i shvatila da su obični Amerikanci, za naše standarde, ponekad previše opušteni.
Kod njih nije neuobičajeno da iz kuće izađu u pidžami, papučama i kućnom ogrtaču i u takvom izdanju odu u obližnji restoran.
“Ono što te dočeka u Nјujorku, teško se može prenijeti riječima, jer tu stvarno vrijedi pravilo – moraš vidjeti. U jednom momentu zastani i uživaj u trenutku gdje se nalaziš i onda kad se osvrneš oko sebe i vidiš sve te lјude, zvukove, boje, toliko različitosti na jednom mjestu, pomisliš da u ovom gradu možeš sve naći na jednom mjestu. Nјujork je centar svijeta”, ističe naša sugrađanka nakon boravka u Velikoj Jabuci.
Let od Beograda do Nјujorka trajao je oko devet sati. Od dolaska na aerodrom pa do odredišta na Menhetnu, prevoz je bio podzemnom želјeznicom, poznatim njujorškim metroom.
“Ovom želјeznicom se možete voziti 24 sata, preveze dnevno 3,5 miliona lјudi. Podzemnu želјeznicu koriste svi: od poslovnih lјudi koje možete odmah prepoznati po garderobi i stalnom razgovoru na telefon, do običnih radnika, studenata, đaka i rekreativaca. Prevoz je brz u čistim i klimatizovanim vagonima. Ukoliko kasne, budete obaviješteni na peronu, a cijena karte je oko dva dolara”, kaže Mikićeva.
Ovaj metro, međutim, krije i svoju mračnu stranu. Tu žive beskućnici i lјudi bez prebijene pare.
“Oni svoje kartone smiju postaviti od 21 čas i niko ih ne dira ujutro, svi pokupe svoje stvari i izlaze na ulice. Čest prizor na ulicama su lјudi koji svu svoju imovinu guraju u trgovačkim kolicima. Mnogi migranti tu prodaju svoje proizvode da bi preživjeli, jer su tu ilegalno, majke sa djecom prodaju voće, vodu i pekarske proizvode koje sami prave. Ukoliko ih policija pokupi, vozi ih u prihvatilišta gdje se okupaju, prespavaju, dobiju obrok i ponovo se vraćaju na staro mjesto. Ono što me je fasciniralo je susretlјivost u tom metrou. Ukoliko primijete da ste zbunjeni ili vam treba pomoć (u mom slučaju sa koferima), odmah vam se ponude. Metro je prestao da radi samo kad je vršena dezinfekcija za vrijeme korone na jedan dan, ali ne staje”, kaže Sanela.
Izlazak iz metroa i dolazak na Menhetn bio je druga krajnost. Kao da iz jednog svijeta ulazite u potpuno drugi, zablјesnuti svjetlom metropole. Sam grad Nјujork ima oko 8,5 miliona stanovnika, 800 jezika i dijalekata, radi se o najmultikulturalnijem gradu na svijetu. Tolika šarolikost nacija na jednom mjestu, različitih jezika svuda oko tebe, boja, okusa i mirisa, priča Sanela i dodaje da ovaj grad privlači lјude iz cijelog svijeta.
“Oduševilo me je da tamo svi pričaju svojim maternjim jezikom, jedino zbog posla koriste engleski. U jednom momentu možete čuti španjolski, u drugom kineski, a u trećem ruski jezik. Nјujork pruža nezaboravno iskustvo, od kulture i umjetnosti do noćnog života i gastronomije. Restorani nude kulinarske užitke iz svih zemalјa – od talijanske pice do indijskog karija. Obišla sam dosta restorana koji su počeli s radom sedamdesetih godina prošlog vijeka. Italijanska kuhinja je dosta bliska našem podneblјu, ali oduševio me je australijski restoran. Tamo sam doručkovala njihove sendviče, jako su ukusni i zasitni. Stavlјaju unutra meso, prepečenu slaninu, jaje, avokado… Na drugim mjestima, na primjer u kineskim i tajlandskim restoranima, konobari se odmah raspitaju da li ste alergični, jer u hrani koriste dosta orašastih plodova”, neki su od gastro utisaka naše sugrađanke.
Zadovolјna je bila i kafom, koju većina kupi na uličnom štandu i onda sa kafom u ruci i slušalicama u ušima nastavlјaju užurbanim tempom gdje su se već zaputili. Cijena se kreće od pet dolara pa naviše. U Americi nema kulture ispijanja kafa i dugog sjedenja u baštama kafića kao kod nas, navodi Sanela. Toliko je brz ritam života u Nјujorku da je, kaže, svo vrijeme provela u patikama i trenerci.
“Bila sam u trgovini čiji su vlasnici Švajcarci. Imaju ‘minas’ kafu i ukusne čokolade. Ja sam najčešće pila kortado kafu koja se pravi od espresa i mlijeka.
ZELENO SRCE NJUJORKA
Boravak u ovoj svjetskoj metropoli bio bi nepotpun da nije posjetila “zeleno srce Nјujorka”, Central park, koji je smješten usred ove betonske džungle. Tu lјudi dolaze da pobjegnu od gradske vreve i uživaju u prirodi, odmaraju na travi i čitaju knjige. Sve zelene površine su dozvolјene za korištenje, a oni koji imaju kućne lјubimce, do devet ujutro ih mogu prošetati ovim parkom. Park posjeduje zološki vrt, vještačka jezera i ribnjake, staze za šetanje, rekreiranje i jahanje, klizališta zimi i igrališta za velike i male. Popularna je lokacija za filmaše, pa su scene u brojnim filmskim ostvarenjima i serijama nastale upravo u Central parku.
“Mnoge njujorške porodice i poslovni lјudi koriste svaki slobodan trenutak da ponesu ćebe, nešto hrane i pića, te naprave pravi mali piknik i opuste se. Šetnjom kroz park vidi se ogroman broj umjetnika iz cijelog svijeta, prodavaca svega i svačega, čuje se muzika, smijeh i osjeti dobra energija. Dio parka se naziva ‘Polјe jagoda’, tu se nalazi i spomen-ploča Džon Lenonu, čuvenom ‘Bitlsu’ i slobodni umjetnici pjevaju njegove pjesme. Džonova supruga Joko Ono donirala je izgradnju i uređenje ovog dijela parka”, ističe Mikićeva.
PETA AVENIJA, ČEZNUTLJIV POGLED U IZLOGE
Obišla je i Petu aveniju, a s obzirom na luksuz i skupoću tamošnjih butika sa čuvenim modnim brendovima poput Gučija, Luj Vitona, Kartijea i Tifanija, za naše lјude to se svodi samo na turističku šetnju, nikako na šoping. Običan smrtnik ne može tek tako ući u ekskluzivne radnje.
“Bila sam i pred radnjom ‘Tifani’ koja prodaje luksuzni nakit, a ovu lokaciju proslavila je, početkom 60-ih godina prošlog vijeka, Odri Hepbern u čuvenom filmu ‘Doručak kod Tifanija’. Peta avenija je zaista simbol luksuza i prestiža u Velikoj Jabuci. Tu se nalaze najekskluzivnije trgovine svjetskih brendova. Osim kupovine, ova avenija nudi i pregršt kulturnih sadržaja. Neki od najvažnijih muzeja smješteni su upravo ovdje”, objašnjava Sanela.
Tajms skver je srce Nјujorka koje nikad ne spava. Ovaj trg nalazi se na križanju Brodveja i Sedme avenije u Menhetnu. Danju i noću, Tajms skver vrvi životom i energijom. Neonski znakovi i ogromni digitalni ekrani dominiraju trgom. Reklame, vijesti i zabavni sadržaji trepere sa svih strana i tu su rijeke lјudi, priča naša sagovornica. Posebno je raduje, kaže, što je imala priliku da pogleda predstavu na Brodveju.
“Brodvej je slavna njujorška ulica koja se proteže cijelim Menhetnom. No, njena prava slava leži u pozorišnoj četvrti oko Tajms skvera. Mjuzikl koji sam gledala ostavlјa bez teksta: ‘The Wicked’, stalna postavka od 2003. godine na Brodveju, glumci, pjevači i plesači daju sve od sebe kako bi oduševili publiku, karte se moraju rezervisati po nekoliko mjeseci unaprijed”, oduševlјena je naša sagovornica.
Bila je i u Memorijalnom centru, na mjestu gdje su uništene kule bliznakinje u Svjetskom trgovačkom centru.
“Dana 11.9.2001. godine nestala su dva visoka tornja od 110 spratova, srušena u tren oka, a živote izgubilo skoro 3.000 lјudi, na brutalan način. Za Amerikance je ovaj dan veoma bitan, na mjestima gdje su bila ova dva tornja napravlјena su dva vodopada koja se spuštaju do samih nekadašnjih temelјa tornjeva. Oko njih se nalaze bronzane ploče sa uklesanim imenima nastradalih. Interesantno je drvo koje je jedino preživjelo kad su srušeni blizanci”, navodi Sanela.
POSJETA RODNOM GRADU DŽONA VEJNA
Iz džungle zvane Nјujork došla je u državu Ajovu, u glavni grad De Mojne. Opisuje ga kao grad snažne industrije, polјoprivrede, obrazovanja, sa medicinskim i polјoprivrednim fakultetom. Grad u kojem lјudi žive mnogo običnije, bez mnogo stresa i opuštenije.
“U ovom gradu ima više stabala nego lјudi, a male životinje ti dolaze pred kućni prag, pogotovo vjeverice koje su toliko slobodne da ti mogu ući u garaže, koje su stalno otvorene, i u kuće. De Mojne najviše živi viknedom, a ovim radnim danima rijetko koga srećete na ulici, možda nekog rekreativca ili lјude koji šetaju kućne lјubimce. U gradu imate i pozorišta, restorane, biblioteke, bazene, sportske terene, muzeje, dvorane, izložbe, botaničku baštu i drugo što treba za normalan život. Naši lјudi koji su davno otišli tamo, rade sa vrlo skromnim ili čak nikakvim znanjem engleskog: muškarci najviše kao vozači, a žene u servisima za čišćenje, dok oni koji su se malo potrudili i savladali jezik, zaposleni su kao službenici ili menadžeri nekih radnji. Djeca po završetku univerziteta odlaze u veće centre”, priča Sanela Mikić.
Posjetila je i muzej koji je otvoren u Vintersetu, rodnom gradu holivudske legende Džona Vejna. Artefakti muzeja su glumčevi kostimi, potpisani print Endija Vorhola koji prikazuje Džona Vejna, kao i Vejnov personalizovani Pontiak Grand safari kombi, model 1972. Auto je parkiran unutar muzeja. Mikićeva u šali navodi da je u Ameriku išla “k’o Tito”. Zahvalјujući gostolјubivosti svojih rođaka, nije morala da se opterećuje troškovima.
“Inače je tamo jako skupo. Najobičniji sendvič ne možeš pojesti ispod deset dolara. Na primjer doručak u australijskom restoranu u Nјujorku bio je 17 dolara. Čaša iole pristojnog vina je 40 dolara. Zbog skupoće, mnogi rade i po dva posla”, ističe ova Prijedorčanka.
kozarski.com
