Forum za bezbjednost zajednice grada Prijedora inicirao je sistemsku zaštitu radnika javnih službi koji nemaju status službenog lica, a godinama se i sve češće suočavaju sa najrazličitijim napadima korisnika usluga.
Zamjenik predsjedavajuće Foruma Draško Đenadija naveo je da se ova tema već u nekoliko navrata otvarala na redovnim sjednicama ovog savjetodavnog tijela, ali i da je pojava sve učestalija i raznovrsnija i da je na decembarskom zasjedanju obrađena kao posebna tačka.
“Cilj nam je da i lokalnim i republičkim vlastima dostavimo zaključke o mogućim načinima budućeg djelovanja. Otvorili smo pitanja da li raditi tematske okrugle stolove, da li osnivati multisektorske timove kao što smo za svojih više od 20 godina inicirali posebne protokole i tijela za nasilje u porodici i za prosjačenje, ili tražiti neke druge mehanizme koji bi bili primjenjivi na širem prostoru naše društvene zajednice”, rekao je Đenadija.
On je rekao da je kao zaposlenik u službi civilne zaštite imao loša iskustva, kao i da se to dešavalo i deminerima i vatrogascima. “Na primjer, uđem u tri časa noću u kuću koja je po ko zna koji put poplavljena, a ukućani mene u uniformi poistovjećuju sa onima koji su im obećavali da će problem biti riješen i kriv sam im ja što se to nije desilo”, prića Đenadija.
Socijalna radnica iz Centra za socijalni rada u Prijedoru Branka Trivić rekla je da radnici sistema socijalnih službi vrlo često ovu temu delegiraju i na stručnim skupovima i na međunarodnim konferencijama, budući da se vrlo često dešava da populacija koja je ranjiva jer je u stanju potrebe ugrožava radnike koji im pružaju te usluge.
“Svakodnevno mi prilikom obavljanja službene djelatnosti bivamo žrtve vrijeđenja, ismijavanja, omalovažavanja po polnoj, fizičkoj, bračnoj, roditeljskoj i obrazovnoj osnovi, korisnici nas nazivaju pogrdnim imenima, prijete nema i našim porodicama”, svjedoči Trivićeva.
Osim verbalnih napada, dešavaju se i direktni fizički nasrtaji, upiranje prstom na javnom mjestu, unošenje u lice, udaranje, guranje, sprečavanje udaljavanja iz ugrožavajuće situacije, pa i pljuvanje.
“Naši korisnici su ljudi u stanju potrebe i vrlo često njihova očekivanja nisu u skladu sa našim zakonskim osnovama, ali to ne može biti ni razlog niti opravdanje za napad. Pritom su počinitelji uglavom lica koja imaju svijest i namjeru da direktno, lično i profesionalno, ugroze stručnog radnika iako znaju da je to djelo i traumatizujue i zakonom zabranjeno”, navela je Trivićeva.
Prema njenim riječima, veoma mali broj slučajeva se prijavljuje policiji, a i oni koji budu prijavljeni najčešće se tretiraju kao prekršaj javnog reda i mira, a ne kao krivično djelo ugrožavanje sigurnosti.
“Najčešće policiji ne prijavljujemo napade jer procijenimo da se frustracija naših korisnika ne bi umanjila našim prijavljivanjem nego dodatno usložila i ovako kompleksnu situaciju. S druge strane, moramo apelovati i na pravosudni sistem u pravcu krivične odgovornosti počinilaca koji su uračunljivi, znaju šta rade i zašto to rade i svjesni su svoga djela i mogućeg nastupanja zabranjenih posljedica”, naglasila je Trivićeva.
Ona je ukazala da je Srbija uvela status službenog lica za zaposlene u sistemu socijalne zaštite i da je to uveliko olakšalo stručna postupanja i dalo im veći legitimitet, ali da je radnicima apsurdno da se moraju štititi od ljudi kojima su dužni pomoći.
“U medijima dominiraju sadržaji koji se tiču propusta socijalnih službi. Čak i kada su sadržaji afirmativni po socijalne službe, komentari na mrežama odu u drugom pravcu. Često se prelazi granica između profesionalne etike i senzacionalizma. Kad sam radila na brakorazvodu, sjećam se izvještaja sa naglaskom na kockanje kao uzrok razvoda iako se to odnosilo tek jedan do dva posto slučajeva”, naglasila je Trivićeva.
Predsjednik Aktiva direktora osnovnih škola Zdravko Budimir rekao je da se iz porodica koje su u sistemu socijalne zaštite često dešava da se roditelji tamo žale na školu, a onda dođu u školu da iznose prigovore na Centar za socijalni rad.
“Bilo je slučajeva gdje su roditelji ispoljili neprimjereno ponašanje, nekada čak i nasilno, gdje se ne može na razumnim osnovama razgovarati. Često smo na ivici otvorenog sukoba, a mi imamo obavazu da svakog od roditelja primimo, da razgovaramo sa njim, ali nekad razgovor dobije neželjen epilog”, naveo je Budimir.
On je istakao da nemili i tragični događaji sustižu jedni druge i da škole smatraju da nisu dovoljno obezbijeđene, kao ni učenici ni školski radnici.
“U saradnji sa policijom stalno razmatramo mjere i konstanto propitujemo efekte. Nekada nismo zadovoljni odgovorma koje pritom dajemo sami sebi, na primjer koliko bi bilo ekfikasno zaključvanje škola”, dodao je Budimir.
Bojana Vučenović iz Aktiva direktora srednjih škola rekla je da je u srednjim školama situacija još izraženija nego u osnovnim i da su razni napadi roditelja na prosvjetare gotovo svakodnevni.
“Kako se približi polugodište, tako krenu moljakanja za ocjene i za pravdanje izostanaka, mimo propisanih procedura. Takođe je i kod nas to još izraženije od porodica u sistemu socijalne zaštite. Sa Centrom za socijalni rad svakako sarađujemo i upućeni smo jedni na druge, ali vidimo da koraci koje preduzimamo nisu dovoljni. O ovome će biti dalje riječi i na sjednicama aktiva i sa resornim ministarstvom”, kaže Vučenovićeva.
Psiholog Vanja Dejanović iz Centra za zaštitu mentalnog zdravlja Doma zdravlja rekla je da su i zdravstveni radnici izloženi kontinuiranom izražavanju kolektivnog nezadovoljstva i da to više nije neuobičajena okolnost nego pojava gotovo tipična za radni ambijent u zdravstvu.
“Međutim, stvar se naravno uozbiljila onda kada to više nije bilo ugrožavanje samo našeg profesionalnog, nego i ličnog i privatnog. S druge strane, najapsurdnije je ovom društvenom fenomenu izložene pomažuće struke od kojih zavisi taj korisnik. Da je to samo neprijatnost, možda bismo mi nekim resursima to prevazišli, ali to podrazumijeva i druge oblike ugrožavanja i tome treba stati ukraj”, rekao je Dejanovićeva.
Inspektor Lazar Brdar iz Policijske uprave Prijedor rekao je da mi u svim institucijama trebalo sprovesti anketiranje među zaposlenima, moguće i anonimno, da bi se dobila slika stvarnog stanja o ugroženosti na radnom mjestu od korisnika usluga.
“Mislim da je svako izložen svakodnevnom stresu, i po tom osnovu”, dodao je Brdar.
Poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Ognjen Vukojević rekao je da je se sa ovim rasprostranjim problemom suočavaju i svi šalterski radnici, kao i svi drugi koji svakodnevno rade sa strankama, te pozvao članove Foruma da se u multidisciplinarnim konsultacijama sačini dokument koji će sadržvati prijedloge mjera i biti upućen organima Republike Srpske u eventualnu zakonsku proceduru.
SRNA