Prijedor: I poezija se seli na društvene mreže – VIDEO
Kako bi promovisao pisanje, čitanje i razumijevanje poezije, UNESKO je 1999. godine 21. mart proglasio za Svjetski dan poezije.
Mnogi smatraju da je danas ova oblast umjetnosti zanemarena i neopravdano potisnuta nekim drugim sadržajima.
Tako misli i Anela Sejarić Vujinović, koja se bavi pisanjem poezije, ali i svakodnevno druguje sa knjigama kao knjižničar i moderator u Narodnoj biblioteci “Ćirilo i Metodije”.
“Poezija za mene individualno je veoma bitna, ali danas se poezija predstavlja kao jedan zastarijeli vid umjetnosti. Međutim, poezija je jezik duše. Ona povezuje kulture, narode, tradicije, lični identitet. Poezija sve to radi, ali sada, nažalost, u nekom instant dobu instant kulture, poezija je dosta zanemarena. Ovaj svjetski dan poezije, 21. mart, mogućnost je da malo podsjetimo na važnost poezije”, kaže Sejarić Vujinović.
U prijedorskom Srpskom prosvjetnom kulturnom društvu “Prosvjeta” smatraju da se preko Svjetskog dana poezije trreba vrednovati prije svega nacionalni i regionalni karakter ove vrste umjetnosti, a potom i zavičajni način pisanja.
“Poezija kao grana umjetnosti je zaista na neki način zanemarena. Ona istovremeno je najteži način pisanja lijepe riječi, jer kroz poeziju moramo izraziti one najtajnije i najtanje umjetničke i duhovne niti koje proizilaze iz našeg uma, znači iz pjesničkog uma. To je ponekad teško shvatiti, ponekad je to teško protumačiti. Možda iz tog razloga i neshvaćena u okolini. Mi danas vrednujemo, na primjer u našoj regiji, dosta pjesnika koji pišu zavičajnu, regionalnu poeziju, da ne kažem poeziju koju razumije prosječan čovjek odrastao u ovim krajevima, poeziju koju razumije onaj koji je pio vodu Sane, koji je pio vodu Une, ko je je živio na Kozari, živio je na Grmeću. Tu bih naravno istakao naše lokalne pjesnike, Đuru Trkulju, Duška Prlinu, Milenka Vučkovića, Mlađena Vučkovića, istakao bih naravno Bobana Marina, Milicu Savić. To su sve naši renomirani pjesnici u okviru “Prosvjete” koji gaje taj zavičajni način pisanja poezije, koji je, kažem, na neki način više razumljiviji nego neka umjetnička poezija na svjetskom nivou”, ističe Bnanislav Kecman, predsjednik “Prosvjete”
Sejarić Vujinović ističe da samo desetak procenata članova Biblioteke čita poeziju i dodaje da je to uglavnom starija čitalačka publika.
Napominje da je realnost takva da se i poezija sve više seli na društvene mreže gdje pjesnici mnogo lakše dolaze do čitalaca.
Kada su u pitanju mladi pjesnici, Kecman smatra da oni uglavnom pišu iz pozicije duhovnosti i svetosavlja i da se kod njih krug pisanja okreće u tom pravcu.