Predmet Brajić i ostali: Taranjac ne može dolaziti na suđenje zbog bolesti
Vještaci medicinske struke zaključili su da Slobodan Taranjac, koji je optužen za zločine na području Prijedora i Sanskog Mosta, zbog bolesti nije u mogućnosti da učestvuje u postupku.
Nalaz o zdravstvenom stanju optuženog iznijele su kardiolog Dijana Trninić, neurolog Ljiljana Popović i psihijatar Mirjana Mišković. Trninić je napomenula da je medicinsko vještačenje završeno u februaru, a da je za mart bila planirana intervencija.
“Dok nije bila izvršena intervencija, bilo je rizično da dolazi na sud”, kazala je Trninić.
Složila se sa tužiocem Izetom Odobašićem da bi trebalo uraditi novu procjenu stanja Taranjca nakon što prođe period rehabilitacije poslije intervencije.
Tužilac je rekao da se protivi ranijem prijedlogu Vijeća za razdvajanje postupka protiv Taranjca u odnosu na ostale optužene, navodeći da se radi o privremenoj nesposobnosti i da treba uraditi novo vještačenje za šest do sedam sedmica.
Branilac Dragan Međović je ocijenio na osnovu nalaza da su ispunjene sve pretpostavke za razdvajanje postupka.
Branilac Savan Zec kazao je da je njegov branjenik Ranko Kaurin bolestan i da narednih mjesec neće moći dolaziti na suđenje zbog liječenja.
Predsjedavajući Vijeća Braco Stupar rekao je da će odluka o razdvajanju postupka biti donesena naknadno.
Taranjac je, u svojstvu predsjednika Kriznog štaba Ljubije i de facto komandant Teritorijalne odbrane Ljubija, optužen s Veljkom Brajićem, Rankom Kaurinom, Brankom Dženopoljcem i Draškom Topićem. Na teret su im stavljeni napadi na Briševo i druga sela u opštinama Prijedor i Sanski Most, nastanjena uglavnom stanovništvom hrvatske nacionalnosti. Kako se navodi, u napadima 24. i 25. jula 1992. ubijena je najmanje 61 žrtva, životne dobi od 16 do 81 godine.
Suđenje u ovom predmetu posljednji put je održano u oktobru prošle godine, a 15. januara ročište je odgođeno zbog bolesti Taranjca.
Sud je ranije u drugom predmetu razdvojio postupak protiv Taranjca u odnosu na ostale optužene za učešće u nezakonitom zarobljavanju i zatvaranju 120 muškaraca – u Domu u Miskoj Glavi, a potom i na stadionu u Ljubiji – te njihovom mučenju i ubistvima počinjenim krajem jula 1992. godine.