U porodici Ivetić, košarka nije samo sport – to je način života. Aleksandar Ivetić, igrač “Prijedor-Spartaka”, odrastao je uz dvoranu, loptu i oca Miroslava Mišu Ivetića, legendu prijedorske košarke i trenera ovog kluba.

„Moji prvi koraci u košarci krenuli su u porodici. I otac i majka su igrali, brat takođe. Kod nas se živjelo za košarku i tako je ostalo do danas“, priča Aleksandar, koji je sa šest godina prvi put uzeo loptu u ruke, a danas s ponosom nosi dres “Prijedor-Spartaka”.

Prve ozbilјne korake napravio je u KK “Prijedor”, sadašnjem “Spartaku”. Treneri Rončević i Zec bili su među onima koji su ga vodili kroz mlađe selekcije, a već sa 15 godina počeo je da trenira s prvim timom. Ubrzo potom, sa samo 16 godina, postao je standardni član seniorske ekipe. Početak karijere bio je dinamičan i obećavajući – pozicija plejmejkera, baš kao što je bila i njegovog oca, došla je prirodno.

„Nisam imao dileme oko toga šta želim da radim u životu. Odrastao sam uz utakmice, analize, treninge. Ljubav prema košarci bila je tu od početka“, ističe Ivetić.

Nјegova visina i osjećaj za igru učinili su ga opasnim šuterom, ali vremenom se razvio i u pravog timskog igrača.

„Kako starim, sve više gledam da uklјučim ostale. Ako samo jedan igrač igra, takve ekipe rijetko pobeđuju. Mora da postoji kolektiv“, kaže on.

Jedan od važnih trenutaka u Ivetićevoj karijeri bio je prelazak u banjalučki „Borac“. U trenutku kada se dvoumio između studija prava i profesionalne karijere, odlučio je da košarka bude njegov put.

„Trener Drago Karalić mi je tada otvorio oči. Shvatio sam da mogu ozbilјno da se bavim ovim sportom“, prisjeća se on.

Iako su u tom periodu finansijske i organizacione okolnosti u “Borcu” bile izazovne, to iskustvo ga je oblikovalo i ojačalo. Nakon tri godine, stigao je poziv iz Mrkonjić Grada, iz kluba „Mladost“. Tamo je, kako kaže, proveo dvije najlјepše godine svoje karijere, godine zlatnih rezultata i ličnog napretka. Osvojena su dva kupa Republike Srpske, igrano je finale Kupa BiH i polufinale Lige BiH. Bio je to period kada je Ivetić sazrio kao igrač i kao čovjek. Nakon uspješne epizode u „Mladosti“, Aleksandar se vratio u Prijedor i postao jedan od klјučnih igrača Kluba u pohodu na titulu. Nakon pet godina borbe, konačno su osvojili šampionsku titulu, a Ivetić je imao priliku da nosi dres ekipe iz rodnog grada u najvažnijim trenucima. Ipak, tada nije nastupao u Premijer ligi sa “Spartakom”, jer je prešao u “Sutjesku” iz Foče.

„Trebala mi je promjena. Pet godina s istim trenerom i pod istim uslovima – Foča je bila osvježenje“, iskren je Ivetić.

Danas, ponovo u dresu “Spartaka”, igra sezonu života.

„Možda najbolјu sezonu do sada. Nadam se da će biti krunisana titulom i povratkom u Premijer ligu“, kaže s osmijehom.

Aleksandar Ivetić je reprezentativac Republike Srpske. Nastupao je na prestižnim igrama Briksa u Kazanju, gdje je sa ekipom predstavlјao RS u košarci 3×3.

„To je bilo nešto posebno. Olimpijada u malom. Više od 80 zemalјa, 8.500 sportista… I prvi put smo igrali pod našom zastavom, himnom. Velika čast“, prisjeća se s ponosom.

U okviru Košarkaške lige Srbije, imao je dva nastupa i sa reprezentacijom RS. O dalјoj međunarodnoj karijeri govori s dozom ambicije.

„Nikad se ne zna. Ima dosta kvalitetnih momaka, ali san svakog košarkaša je da se dokaže van granica.“

Nezaobilazna tema je činjenica da mu je otac trener Kluba. Iako priznaje da javnost ponekad kritikuje tu povezanost, Aleksandar tvrdi da ni na koji način nije povlašten.

„Pritisak postoji, ali mi kod kuće pričamo isklјučivo o tome kako da Klub napreduje. Moj otac i ja zaista živimo za košarku.“

Na kraju, Aleksandar Ivetić ima jasnu poruku za sve mlade sportiste:

„Vjerujte u sebe. Ljudi oko vas često neće biti iskreni. Biće zavisti, biće sumnje. Ali vi znate šta nosite u sebi. Ako vam je želјa dovolјno jaka, sve je moguće.“

kozarski.com