Pozorište Prijedor premijerno je sinoć igralo predstavu „Nigdje nikog nemam“ po tekstu Edvarda Bonda i u režiji Zorana Rakočevića koji je izjavio da je ovo priča o ideologiji i jednom budućem totalitarizmu u kojem se pojedinac i izoluje i samoizoluje.

On je naveo da je pisac Edvard Bond imao ogroman uticaj na razvoj pozorišta u Velikoj Bitaniji, a kasnije i u ostatku Evrope, da se bavio radničkom klasom čiji su likovi često žrtve ili počinioci raznih vrsta nasilja i da to nasilje u kasnijim fazama prerasta u organizovani radikalni obračun vlasti sa sopstvenim građanima.

„Radničku klasu, koja jeste srž svakog sistema, dovodi do ekstrema, u smislu ekstremne kontrole prava i sloboda. Ideja zajedništva ostala je, nažalost, restriktivna za mnoge i to je nešto na šta nisu upućivali samo politički mislioci, nego i mnogi umjetnici, pogotovo iz dramskog esnafa“, rekao je Rakočević novinarima u Prijedoru nakon premijere.

Glumac Srđan Knjeginjić igra Džejmsa, uniformisanog i naoružanog pripadnika „službe“, potpuno instruisanog od vlasti, ispranog mozga, izgubljene empatije i fanatične posvećenosti poslu kao jedinom smislu egzistencije.

„On slijepo vjeruje u to što živi i onda kad vlast odluči da zabrani sjećanje. Mnoge totalitarne ideologije kontrolisale su mase na razne načine, a ovo je jedan potupno novi nivo, totalni ekstrem – nema fotografija, nema sjećanja, nema emocija. Zabranjeno je da imaš brata. Usljed manjka inteligencije, on sve to prihvata. Ko god da pogleda ovu predstavu, ko ima zdravog razuma, poželjeće samo da se ne pretvori u to što je gledao“, naveo je Knjeginjić.

Njegov lik svoju ženu gleda takođe samo kroz posao i šta će „služba“ reći, njihov odnos nije prirodan ni brak normalan, pun je nasilja i scene intimnosti su bolne.

„Postavlja se pitanje da li će sve slobode, koje takođe idu ka ekstremima, u jednom trenutku biti ukinute na način da ljudi kažu da ne može više ovako, da ne može normalizacija pedofilije, zoofilije i mnogo čega drugog, da se tome mora stati u kraj. Onda se postavlja pitanje idemo li u kontra stranu, idemo li iz ekstremne liberalnosti u ekstremni radikalizam“, dodao je Knjeginjić.

Glumica Sabina Halilović, koja igra Džejmsovu ženu Saru, rekla je da ova predstava zaslužuje oznaku roditeljske pažnje, da ono što prikazuje se jeste primaklo stvarnosti, da asocira na najmračnije totalitarizme iz prošlosti, ali i na otuđenost do koje je dovela pandemija korone prije samo pet godina, i da se takvi momenti naziru i u budućnosti.

„Zato što je to tolika represija, Sara počinje da vjeruje da nema brata, da niko nema brata, jer je to zabranjeno. Njeno sitno otimanje je u tome da ona vodi dnevnik, što je takođe zabranjeno, da bilježi slova i brojeve urezujući ih nožem na unutrašnjost stola. I to je njen bunt. Pojavom brata priča se mijenja. Bez obzira na strah od svega, ona shvati u nekom momentu da je bitnije izboriti se za jedan život nego živjeti u takvom sistemu i žrtvuje sebe za brata“, dodala je Halilovićeva.

Glumac Marko Vukosav igra Grita, Sarinog brata.

Kaže da se ni u predstavi ni u tekstu ne spominju imena likova jer je to pisac odabrao kao još jedan pokazatelj otuđenosti.

„Ni ime, dakle, ničije ne čujemo, osim jednom Sarinog nadimka Sali koji je vezuje za brata i djetinjstvo i njenog imena koje je od svih sjećanja odvaja. Zanimljivo je tumačenje gdje sve taj futurizam može odvesti. Ovdje su svi u strahu, a vladavina strahom lako kontroliše ljude. Nevidljivi virusi, nevidljivi neprijatelji, neprijatelji komšije. Ovdje je i sjećanje neprijatelj, do takvih se krajnosti ide. Sjećanje kao nešto najprirodnije što ti niko ne može oduzeti, ali sam sebi možeš ako te sistem dovoljno ubijedi, pa onda dovoljno ubijediš sebe, pa čak počneš i da vjeruješ i to“, istakao je Vukosav.

U takvom okruženju njegov lik odjednom kaže da se sjeća, da će i sestru podsjetiti i pokazuje fotografiju iz djetinjstva, iako su i fotografije zabranjene.

„Grit pet mjeseci nije spavao, samo je hodao, s kraja na kraj zemlje tražeći sestru. I kad ju je našao, i kad je ona izgovorila svoj nadimak iz djetinjstva, vidio je da se i ona sjeća, uspio je u svojoj dugomjesečnoj namjeri, on je zaspao. On je u borbi sa samim sobom da se vrati istini i prirodi i kada se to desilo, bio je to momenat olakšanja“, naglasio je Vukosav.

Prva repriza predstave „Nigdje nikog nemam“ zakazana je za sutra u 20.00 časova u Pozorištu Prijedor.

Cijena ulaznice je 10 KM, a broj mjesta je ograničen na 60 budući da se komad igra kamerno.

SRNA/ www.prijedordanas.com
Foto – Vladimir Vanja Vlačina