Pčelar Sulejman Jakupović iz Kozarca kod Prijedora, može se pohvaliti sa 480 košnica u kojima svakodnevno vrijedno radi čak 20 miliona pčela. Sve ovo ne bi
bilo toliko zanimljivo da Sulejman nije jedan od rijetkih pčelara proizvođača apitoksina, pčelinjeg otrova.
– Pčelarstvom sam se počeo baviti nedugo nakon rata, i nisam se pokajao što sam policijski posao zamijenio livadama i košnicama. Cijelo Potkozarje moja je
kancelarija. Jedan sam od rijetkih pčelara koji proizvode apitoksin. Riječ je o pčelinjem otrovu koji se koristi za proizvodnju lijekova za kardiovaskularne i reumatske bolesti i medikamente za više od 40 najtežih vrsta autoimunih bolesti. Ipak, sakupiti pčelinji otrov nije nimalo lak posao. Godinama sam lutao
pokušavajući savladati ovu tehniku – iskren je Sulejman.
Po recept je otputovao u Kinu kod majstora svog zanata. – Tri puta sam išao u Kinu jer tamo žive najbolji proizvođači apitoksina i oni izrađuju najbolje
aparate za njegovo prikupljanje. Transformator i prvu ploču, koji su neophodni za ovaj posao, sam kupio u Kini za 500 KM, a danas ih imam već 200.
Transformator se uključi u struju i on u ploču šalje određenu frekvenciju, koja stvara impulse. To pčele provocira i one ubadaju ovu ploču. Nakon otprilike sat vremena, impulsi popuste i pčele prestanu napadati, nakon čega izvučem ploču i s nje skalpelom sastružem otrov, koji pakujem u teglice – objašnjava Sulejman i dodaje da ovakvo sakupljanje otrova ne ugrožava život pčela.
– Kad pčela ubode u nešto, ona izgubi žaoku i ugine. Međutim, kada ubadaju u staklenu ploču, na njoj ostaje samo otrov, a ne i žaoka. Sezona skupljanja otrova traje samo tri mjeseca. Za jedan gram otrova potrebno je da 90 hiljada pčela ubode ploču – kaže Jakupović. Analizom američkog Ministarstva za ekologiju, lov i ribolov potvrđen je zadovoljavajući kvalitet apitoksina i za njega po gramu Sulejman dobije 70 dolara. – Ne znam šta je još toliko skupo, možda dijamant ili uran. Ipak, nije sve samo zarada. Pčele daju spokoj i mir. Pčele čovjeka opuste, a onda ga nauče radu, redu i disciplini, nauče ga značenju pojmova – greška i nedisciplina – priča Sulejman. Od pčela je, kaže, uzeo što su mu ponudile, pa osim apitoksina proizvodi med, polen, propolis i matičnu mliječ.
– Od primanja na godišnjem nivou sasvim lijepo živi moja četvoročlana porodica i tri zaposlenika. Iskreno se nadam da ću u skorijoj budućnosti proširiti posao kako bih povećao proizvodnju i omogućio više radnih mjesta – završava priču Prijedorčanin.
Novi pečat