Finale Kupa svagdje u fudbalskoj Evropi i svijetu je istinska svetkovina. Svi se uglavnom trude da samu završnicu organizuju na najbolji mogući način, kako i dolikuje ovoj manifestaciji. Tako nešto se nije dogodilo u Prijedoru gdje je odigran prvi meč finala Kupa Republike Srpske između Rudar Prijedora i Krupe (2:1).
Službena lica koja su prešla i po 400 kilometara nisu dočekana, niti ispraćena iz Prijedora, nisu „počašćeni“ ni sa čašom vode, kao ni fudbaleri iz Krupe. Istina, gosti su u svojoj režiji imali organizovan ručak prije finala, kao i večeru poslije, ali utakmica nije igrana u Krupi na Vrbasu, već u Prijedoru.
Fudbaleri jednog i drugog tima, zajedno sa službenim licima, kao i gledaoci na tribinama Gradskog stadionu u Prijedoru dugo, baš dugo su čekali da krene intoniranje himne Republike Srpske. Svi su stajali kao ukopani i nikom nije bilo jasno šta se dešava, da bi poslije gotovo tri minuta riješen „problem“.
Predstavnik Vlade RS i ugledni publicista Tomo Marić ovaj incident je možda i najslikovitije opisao riječima:
– Za ovakav propust u Titinoj državi išlo se na Goli Otok!?
Teren je posebna priča, i s toga nije čudo što „rudari“ mečeve kao domaćini u Premijer ligi BiH igraju u Gradišci.
Na jarbolu se vijorila samo zastava Bosne i Hercegovine, nigdje Republike Srpske, kao ni FSRS, a delegat susreta Dušan Marković u svojoj bilježnici nije ništa registrovao?! Sramota je da nema zastave Kupa koji se igra, i to finala, jer za tu zastavu ginulo se ne tako davno.
U VIP ložu mogao je ući ko je želio, a pored želje malobrojnih novinara da sakriju sramotu posjetom, svi ističu da na tribinama nije bilo više od 300 gledalaca. Sramota, jer svetkovinu, kakvo je finale Kupa jedne države gledaju kraljevi, lordovi, kentovi, premijeri, predsjednici, ministri,…otimaju se da budu dio tog VIP-a, a kod nas izuzev najeminentnijih fudbalskih radnika, niti jednog visokog zvaničnika RS. Da ne uvrijedimo nekoga, ali koride u kojima se bore bikovi po broju gledaoca i desetostruko, pa i više, nadmašuju fudbalske svetkovine. Pa za koga se onda igra to finale, ali to je već drugi dio opanaka, koji ide na dušu čelnika FSRS.
Kada se završila utakmica uslijedio je novi problem od strane domaćina prvog finalog megdana, Fudbalskog kluba Rudar Prijedor. Novinari su stajali ispred sale za pres konferencije poprilično dugo, niko se nije ni pojavio da otključa salu, da pozove nekog od aktera utakmice. Samo zahvaljujući pripadnicima „sedme sile“ iz Banjaluke uspjela se nekako organizovati konferencija za medije na koju se korektno odazvali treneri Boris Gavran, odnosno, Slobodan Starčević.
Nisu domaćini ni rivala iz Krupe na Vrbasu ispratili barem sa čašicom vode, a kamoli da ih pozovu na zajedničku večeru. Klub takvog renomea i tradicije kao što je Rudar Prijedor ne bi sebi trebao da dozvoli ovakav luksuz.
Ovom treba dodati kako su domaći navijači dobar dio utakmice skandirali: „Uprava napolje, uprava napolje…“
Vidjećemo šta će biti za sedam dana, ali znajući ljude koji vode klub iz Krupe na Vrbasu, oni će se potruditi da to uistinu bude svetkovina, a na gostima iz Prijedora, kao i čelnicima FSRS jeste da ih uljepšaju i uvećaju.
Ovdje krajnji rezultat nije važan, jedni ili drugi, već interes Republike Srpske, koji je još jednom devastacijom onog najuzvišenijeg i te kako došao u pitanje,…..
Pravdabl.com