Devedesetogodišnja baka Stoja Vučković proslavila je jubilarni rođendan u društvu kćerke, unuka i praunuka.
Dostojanstveno nosi godine i živi sama u stanu. Kaže da je dvoje dece do sada izgubila, a ostala je živa jedna kćerka koja živi daleko od nje u Norveškoj.
Izbjegla je nakon minulog rata u Prijedor iz sela Dabra u opštini Sanski Most. Baka i sada pamti život na selu i priča da je radila od jutra do sutra.
-Težak je nekad život bio. Radilo se bez predaha i odmora. U kući, u polju. Oko djece. Ali, eto, sve se izdržalo – kaže sa osmijehom baka, koja je pedeset godina živjela u braku, a muž je umro čim su izbjegli iz Sanskog Mosta. Oči joj zasuze kada pomene dvoje umrle dece, ali kako kaže, ima unuke i praunuke koji joj donose radost i veselje.
Baka Stoja živi sama i brine o sebi. I danas ponekad sama razvije kore za pitu, jer joj one kupovne baš i nisu po mjeri. Često je obilaze dvije unuke koje žive u blizini.
-Sad je život lagan, u odnosu na nekad. U moje vrijeme ljudi su stalno pjevali, a sada ako čovjek zapjeva odmah kažu da je lud. Mnogo se svijet promijenio. Drugačije su navike. Odrodio se narod. Nekad je to sve bilo mnogo drugačije. Porodice su bile mnogo više vezane – priča baka Stoja i napominje da ima petoro unučadi i šestoro praunučadi.
Kaže da su joj svi dobri, samo joj je ponekad žao što ne može da radi kao nekad. Kaže, srce hoće, ali se ne može.
S obzirom da je u braku bila pola vijeka, baka Stoja otkriva i recept za dobar brak. Kaže da je to strpljenje i dogovor. U šali kaže da je uvijek novčanik bio kod nje, ali se uvijek znalo kuda ide dinar.
Stoja kaže da joj je žao današnje omladine koja je većinom bez posla, ali kako ističe bitno je da su dobri ljudi i da poštuju starije.
Nema recept za dug život, ali navodi da su joj nekad teške godine koje je dočekala.
-Otišla je moja generacija. Voljela bih da popričam s nekim ko je odrastao sa mnom. Ali, svi su pomrli. Teško je to. Bog me je nagradio dugim životnim vijekom i ne žalim se. Voljela bih da svi dočekate moje godine i proživite ih u zdravlju i veselju – kaže baka Stoja.
Sa osmijehom je duvala u svjećice na torti, na kojoj je stajao broj 90. Dobila je mnogo cvijeća i poklona, ali kako kaže, najveća joj je radost kada vidi na okupu svu familiju.
Tekst i foto – G.K./Aleksandar Drakulić – www.prijedordanas.com
