Okončano je 18 kola Premijer lige BiH, a kao portal koji je uvijek veliku pažnju pridavao mladim fudbalerima, osjećamo dužnost da javnosti predstavimo i mladi tim polusezone. Ovaj je tim sastavljen od igrača koji su ove sezone imali pravo nastupa za mladu reprezentaciju Bosne i Hercegovine. To u principu znači da se radi o igračima rođenim 1994. godine i kasnije.
Među prvih 11 našla su se trojica mladih Prijedorčana, Siniša Saničanin i Ajdin Redžić koji nastupaju za banjalučki Borac te prvotimac Rudar-Prijedora Nebojša Mrkić.
Golman
Goran Karačić (HŠK Zrinjski) 15 nastupa, 6 primljenih golova 18.08.1996. Goran Karačić bi vjerovatno bio imenovan i u najbolji tim polusezone, jer je golman koji je primio najmanji broj golova, naravno računajući samo golmane koji su redovno igrali. Karačić je za Zrinjski odigrao 15 utakmica, a primio je svega 6 golova, odigravši 11 utakmica bez primljenog gola. Karačić je odigrao nevjerovatnih prvih 8 utakmica u Premijer ligi BiH, ne primivši niti jedan gol sve do 9. kola i gostovanja u Banja Luci, kada je protiv Borca savladan 2 puta. Po jedan gol je primio protiv Viteza i Željezničara, a dva je primio na gostovanju kod Slobode. Upravo je to bila njegova najlošija utakmica u ovoj polusezoni, jer je dozvolio da ga Zajko Zeba savlada sa centra. Ipak, kada se sabere cjelokupan utisak, Karačić je definitivno zaslužio svoje mjesto u timu polusezone, a jedini upitnik koji po pitanju njega postoji je taj da li ćemo ga gledati u nastavku sezone u Premijer ligi BiH, pošto su za njegove usluge interes iskazali brojni njemački klubovi. Kenan Pirić je jedini mladi golman kojeg vrijedi istaći pored već pomenutog Karačića, ali mišljenja smo da je Karačić ipak pokazao mrvicu više.
Desni bek
Toni Livančić (NK Vitez) 18 nastupa, jedna asistencija 11.12.1994. Mladi hrvatski bočni fudbaler je prilično nepoznato i nepopularno ime u Premijer ligi BiH, iako ne postoji nikakav razlog da bude tako, jer je iza njega sjajna polusezona. Toni Livančić je jedini fudbaler uz Dušana Hodžića koji je odigrao sve utakmice na poziciji desnog beka u ovoj polusezoni Premijer lige BiH. Livančić je igrao za ekipu Viteza, koja na premijerligaškoj tabeli stoji dosta loše, no to ne može uticati na konačnu ocjenu njegovih partija. Sama činjenica da je bio standardan kod dva trenera govori u prilog tome da je igrao dobro tokom ove polusezone. Branko Karačić je rotirao veliki broj fudbalera svog tima, ali Livančić je igrač koji se u svim kombinacijama nalazio u prvoj postavi. Svi koju su malo pomnije pratili Vitez u posljednjih nekoliko mjeseci, vidjeli su da je Livančić kvalitetan igrač i da je jedan od pokretača svog tima. Ovaj mladić je u teškim porazima svog tima na gostovanjima kod Sarajeva i Željezničara bio sjajan i upravo je tu pokazao da bi i u slučaju eventualnog ispadanja Viteza iz lige vrlo lako mogao pronaći bolji angažman unutar lige. Navodno se već za njegove usluge interesuju Zrinjski i Široki Brijeg. Kerim Memija je imao nešto manje uvjerljivu polusezonu od Livančića, ali svakako da i njega vrijedi istaći u ovom izboru. Prave partije mladog bočnog fudbalera Željezničara treba očekivati tek na proljeće, kad potpuno sanira povrede s kojima je ove sezone imao problema.
Lijevi bek
Dženan Bureković (FK Čelik) 16 nastupa 29.05.1995. Mladi bočni fudbaler Čelika se u potpunosti ustalio u prvoj postavi zeničkog tima i u ekipi koja ima mnogo problema u posljednje vrijeme, predstavlja jedno od najstandardnijih imena. Bureković nije tokom ove polusezone briljirao i sigurno je imao kvalitetnijih partija u ranijoj fazi svoje karijere, no činjenica da su bočne pozicije u našoj ligi dosta deficitarne, svakako govori mnogo u prilog ovom mladiću. Čelik je tokom sezone izmijenjao mnogo igrača, a Bureković je standardno igrao u najvećem broju utakmica i svojom borbenošću je simbolizirao sve ono što Čelik u teškom momentu svog postojanja treba da predstavlja. Mnogi igrači bi već tokom zime mogli napustiti zenički tim, a čini se da će Bureković ostati do kraja sezone, iako bi mogao napraviti ozbiljniji transfer u inostrane klubove, s obzirom da je jako mlad. Teško je istaći ime barem jednog mladog bočnog fudbalera uz ime Dženana Burekovića.
Štoperi
Siniša Saničanin (FK Borac) 18 nastupa, jedan gol i jedna asistencija 24.04.1995. Mladi Siniša Saničanin je početkom ove sezone stigao kao najveće pojačanje u banjalučki Borac, a već nakon pola godine u klubu, mogao bi napustiti Banja Luku i napraviti pomalo nevjerovatan transfer u italijanski Udinese. Borcu ove sezone ide loše i trenutno se nalazi blizu samog dna tabele, no to nije previše značajno skautima Udinesea, koji su navodno više puta tokom sezone gledali partije Saničanina i bili su impresionirani onim što je mladi štoper pokazivao. Saničanin je odigrao svih 18 utakmica za Borac, a uspio je upisati po jedan gol i asistenciju. Međutim, ofanzivni učinak nije ono što bi ga moglo “prodati” u Udinese, već se italijanski tim zanima za njega u prvom redu zbog jako interesantnih fizičkih i motoričkih predispozicija. Radi se o visokom igraču sa jako kvalitetnom kretnjom i dobrim pregledom igre, pa po potrebi može pokrivati više pozicija u timu. Mada mu je jača lijeva noga, može koristiti obje noge i to je dodatni plus za njega. Eventualnim odlaskom Saničanina, Borac bi ostao uskraćen za još jednog veoma značajnog igrača i njihov opstanak bi bio totalno upitan.
Nemanja Kartal (FK Slavija) 15 nastupa, jedan gol 17.07.1994. Mladi crnogorski štoper je istinski impresionirao tokom ove polusezone i vjerovatno je glavni razlog što je Slavija zadržala solidne šanse za opstanak u Premijer ligi, iako ih se prije početka sezone otpisivalo kao jednog od sigurnih putnika u niži rang takmičenja. Kartal je visok fudbaler i istinski čistač lopti u svom kaznenom prostoru. Tehnički nije deficitiran igrač, ali definitivno nije fudbaler od kojeg biste očekivali da kreira napade vašeg tima. Ipak, sa svojih 195 centimetara visine, mladi reprezentativac Crne Gore je veliki potencijal i ekipama koje će zatvoriti prilaze svom golu kroz sredinu terena, on je garant da neće primiti gol poslije centaršuta s krila. Svom timu je Kartal dao i ofanzivni doprinos pogotkom u susretu 5. kola, koji je Slavija na svom terenu dobila rezultatom 1-0 protiv Drine. Još je nekoliko mladih štopera igralo ove sezone za pojedine klubove, ali teško da se ističu po posebnim kvalitetima.
Zadnji vezni
Dino Beširević (FK Radnik) 14 nastupa 31.01.1994. Dino Beširević je definitivno jedno od zapostavljenih premijerligaških imena i ovog se igrača gotovo nikako ne spominje u pozitivnom kontekstu, iako je jedan od najboljih igrača bijeljinskog Radnika. Beširević igra na poziciji zadnjeg veznog i za filozofiju igre koju preferira Slavko Petrović, Beširević je možda i najznačajniji igrač. On je zadužen za započinjanje napada svog tima, odnosno izbjegavanje početnog presinga protivničkog tima i dodavanje prve lopte ofanzivnijim igračima, koji će dalje kreirati napad svoje ekipe. U dva duela protiv Željezničara, Beširević je odigrao sjajno, a impresionirao je i u duelima protiv Olimpica i Slobode. Radnik na njega ozbiljno računa i u nastavku sezone, no biće pitanje hoće li ga uspjeti zadržati, s obzirom da se neki inostrani klubovi već interesiraju za njegove usluge. Pored Dine Beširevića, svakako se izdvaja Aleksandar Jovičić iz prijedorskog Rudara, ali mišljenja smo da je igrač Radnika ipak pokazao više.
Centralni vezni
Ajdin Redžić (FK Borac) 10 nastupa, 2 gola i asistencija 25.01.1997. Mladi veznjak Borca je vjerovatno najbolji fudbaler svog tima ove sezone, iako je odigrao svega 10 utakmica. Uzrok maloj minutaži nisu bolje opcije u timu davljenika u Premijer ligi, već činjenica da je Redžić bio povrijeđen dobrim dijelom sezone, nakon što je poslije prošle sezone na prijateljskoj utakmici doživio lom kosti u stopalu. Ipak, ova povreda nije usporila Redžića, već je zaigrao i bolje nego ranije nakon oporavka, a uspio je postići dva gola za svoj tim. Prvi je postigao u prvom nastupu poslije povrede i taj meč je Borac dobio rezultatom 2-1 protiv Travnika, a istim rezultatom je Borac savladao i Velež, nakon što je Redžić pogodio u tom duelu. Borac ima, barem tako djeluje, dobro razvijene odnose sa inostranim klubovima, tako da su njihovi igrači nakon samo polusezone ili sezone na meti stranih timova, a jedan od takvih je i Redžić. Navodno se za njega zanima švicarski Zurich, koji je već pokušao stupiti u kontakt sa klubom i igračem. Ipak, pitanje je da li će od ovog transfera išta biti, jer Redžić ima ugovor sa ekipom Krupe na Vrbasu do juna 2018. godine. Ako se i proda, Borac vjerovatno neće previše profitirati.
Amir Hadžiahmetović (FK Željezničar) 15 nastupa, 2 gola 08.03.1997. Najmlađi fudbaler u mladom timu polusezone je vjerovatno i najveći potencijal od svih odabranih. Amir Hadžiahmetović je već kod Admira Adžema počeo igrati za prvi tim Željezničara, da bi kod Milomira Odovića stekao punu afirmaciju i postao jedan od najboljih centralnih veznih igrača Premijer lige. Ova ocjena je vrlo hrabra, ali nije nerealna, s obzirom da je Hadžiahmetović u više navrata pokazao da posjeduje nemjerljiv potencijal. Ove sezone mladi veznjak Plavih nije igrao na nivou iz proljetne polusezone, ali uzrok tome je umor, jer je odigrao ogroman broj utakmica u kratkom periodu. U posljednje vrijeme je počeo pokazivati znakove povratka u formu, tako da bi tek na proljeće trebao dostići svoj ovosezonski maksimum. Hadžiahmetović ima jako dobre fizičke predispozicije po pitanju trčanja i pokrivanja prostora, koje su upotpunjene odličnim pregledom igre i tehnikom, pa uz ispravan rad može postati kompletan igrač i reprezentativac Bosne i Hercegovine. Veoma je upitno da li će to ostvariti u dresu Željezničara, s obzirom da je već na meti brojnih inostranih klubova. Zasad nije bilo ponude koja bi zadovoljila uslove Željezničara i uslove Hadžiahmetovića za minutažom, no napredak ovog mladog fudbalera se konstantno prati.
Lijevo krilo
Nebojša Mrkić (FK Rudar-Prijedor) 8 nastupa, 1 gol 03.01.1996. Ko je Nebojša Mrkić? To je onaj igrač koji je u ranoj fazi susreta postigao gol, koji se kasnije pokazao dovoljnim Rudaru da dođe do pobjede nad Željezničarom. Tačno je da je to “highlight” Mrkićeve sezone, kao i da je igrao jako malo za svoj tim, no jako je značajno što je pred kraj polusezone postao neizostavan za Rudar, kao i da je jako malo fudbalera na poziciji lijevog krila ove sezone uopšte sticalo premijerligašku afirmaciju. Mrkić može igrati na više pozicija u ofanzivnoj liniji, ali uglavnom mu se šansa davala na lijevoj strani, gdje je do izražaja dolazila njegova brzina i kvalitetno rješavanje situacija 1 na 1. Ipak, pred ovim igračem je još jako puno posla da bi postao kvalitetan fudbaler, a za početak će morati postati glavni igrač Rudara u proljetnoj polusezoni, pod uslovom da ostane u klubu. Potencijal svakako posjeduje.
Desno krilo
Marin Popović (NK Čelik) 17 nastupa, 2 gola i 4 asistencije 18.08.1994. Mladi reprezentativac naše zemlje igra odličnu sezonu za Čelik i može se reći da je postao neizostavan dio svog tima i jedan od njegovih najboljih fudbalera. Popović je postigao 2 gola i upisao 4 asistencije za zenički tim, a redovno igranje mu je donijelo i standardno mjesto u mladoj reprezentaciji, koje doduše tek treba opravdati. Ipak, ovaj mladić je jedna od svijetlih tačaka u redovima Čelika ove sezone i dobar je primjer da je mladim igračima nekad potrebno malo više vremena da steknu rutinu i postanu značajni za svoj klub, s obzirom da je on u Čeliku već prilično dugo, a tek je ove sezone počeo donositi puno koristi svom timu. S obzirom na tešku situaciju u zeničkom timu, njihov će značajan problem biti kako da ovog mladića zadrže u svojim redovima.
Napadač
Luka Menalo (NK Široki Brijeg) 12 nastupa, 4 gola i 3 asistencije 22.07.1996. Mladi napadač Širokog Brijega sigurno ni u snu nije očekivao da će imati tako značajnu ulogu na početku sezone u redovima Širokog Brijega, s obzirom da je hercegovački tim pred početak sezone doveo brojna pojačanja. Ipak, Menalo je bio u prvom timu kad je sezona krenula, a svoje je šanse na najbolji način koristio. U nekih 700 minuta igre uspio uknjižiti 4 gola i 3 asistencije, što u principu znači da svakih 100 minuta postiže gol ili asistira. Vrijedi napomenuti da je Menalo puno više igrao kod Davora Mladine, a da je dolaskom Slavena Muse na klupu i Menalo preselio na klupu. Menalo je prvenstveno krilni fudbaler, ali dobijao je šansu i na poziciji napadača, a tu se nije loše snalazio, pa on u budućnosti zaista može postati kompletan igrač u ofanzivnom segmentu igre. Odličan pregled igre i solidna tehnika, kod Menala su upotpunjeni sa velikom brzinom, pa je on velika prijetnja protivničkim odbranama, naročito onim koje se ne trude da ga udvoje. U budućnosti bi Menalo trebao postati ključni igrač Širokog Brijega i ostvariti kvalitetan inostrani transfer, pod uslovom da mu na put ne stane povjerenje Slavena Muse, koji je, barem kako sada stvari stoje, više uvjeren u kvalitete iskusnijih igrača na Lukinoj poziciji.
Sport1.ba