Polako iza nas ostavljamo još jednu godinu. Za većinu građana ove naše napaćene države nije donijela ništa dobroga. Politička previranja, nezaposlenost, čisto preživljavanje. Kako to i biva na kraju svake godine mediji i čitatelji istih biraju ličnost godine, osobu koja je u ovom sivilu učinila nešto pozitivno, nešto kako mi svi imamo običaj kazati, nešto ljudski. Uz svu čast i sva priznanja sportistima, koji su dosta toga napravili u promociji naše zemlje, mišljenja smo da je to pozitivna priča na nekom višem nivou, na nivou koji i nije baš u tolikoj mjeri direktno povezan sa onim običnim, malim čovjekom. Tu na scenu dolazi gospođa Semira Hoffmann. Svaki mjesec u Bosnu šalje preko 5000. dolara pomoći osobama kojima je ta ista najpotrebnija.
Manje-više o njoj je poznato sve.
Po struci medicinska sestra, kratko je radila u Njemačkoj, u bolnici u gradiću Bad Nojhajm. U Americi, na Floridi, nije radila u svojoj struci, ali je nekoliko mjeseci nakon suprugove smrti otvorila svoj prvi dom za njegu starijih osoba. Danas ih ima pet, kao i kliniku za rano tretiranje autizma. Kaže da je bila pionir u tom poslu, “jer je državi trebalo više od dva mjeseca samo da odluči da li ona, kao stranac, uopće može raditi”.
Ljudima je počela pomogati čim je stigla u Ameriku, gdje je radila i kao sudski prevodilac. Godinama poslije, to se nametnulo samo po sebi, jer čovjek, kako kaže, ne može ostati ravnodušan kada prođe pored kontejnera i vidi nanu kako unutra traži hljeb.
– Lagala bih kada bih rekla da nisam tužna zbog tih stvari. Pitam se uvijek, i kad pomognem, šta sutra. Kad legnem u topli krevet, pitam se gdje drugi sad spavaju, kad sjednem da jedem, pitam se šta drugi jedu… Znam da je to možda smiješno za neke ljude, koji sigurno imaju više nego ja, ali neka se zapitaju. Kad bi se svako odrekao malog dijela onoga što ima, mislim da bi svijet bio mnogo bolji – poručuje Semira.
Skoro je nemoguće pobrojati sve one kojima ova dobra žena pomaže, a Semira ne želi da to posebno potencira. Oduševljavaju je povratne reakcije ljudi kojima se našla u nevolji.
Ima dobrih ljudi, to pokazuje Semira, ne samo svojim djelima, nego i skromnošću. Kosmopolita, humanitarac i prije svega merhametli duša, dokazuje da u ovom skoro neprekidnom tunelu postoji i tračak nade, postoji i svjetlo. Od prošle godine, nakon našeg intervjua sa Semirom, dobili smo preko 20. e-mailova zahvale gospođi Hoffmann na pomoći koju je poklonila onima kojima je bila i jeste najpotrebnija. Sva ta pisma bila su prožeta emocijama. Iz njih je ujedno izvirala sva nemoć obična čovjeka da se suprostavi ovom kapitalistikom sistemu, ali i ogromna doza zahvala i optimizma.
Ekipa BHMagazina je odabrala gospođu Semiru Hoffmann za ličnost godine u BiH. Vjerujemo da nismo pogriješili. Neko ko direktnim putem, na terenu, usrećuje djecu, majke, stare i bolesne zaslužuje, po nama, biti ličnost godine, a to i jeste gospođa Semira. i U ime redakcije zahvaljujemo joj se na svim dobrim djelima uz iskrene želje da i narednih godina u zdravlju i veselju nastavi putem kojim idu samo veliki, hrabri i dobri ljudi.
EKIPA BHMagazin-a