Bravar, tesar, tokar i stolar, CNC operater, drvni tehničar i obućar najtraženija su zanimanja u gradu Prijedor, pokazalo je istraživanje o potrebama preduzeća za nedostajućim zanimanjima koje je provela Agencija za ekonomski razvoj grada Prijedora “PREDA-PD”.
Od visoko obrazovanih kadrova najtraženiji su građevinci, arhitekte, elektro inženjeri i mašinci.
Bez obzira na to što je za neke od zanata gotovo zagarantovan posao po završetku školovanja, djeca se nerado opredjeljuju za ta zanimanja, a nemaju ni podršku roditelja.
Predstavnici lokalne vlasti godinama unazad konstantno upozoravaju roditelje da prilikom odabira srednjih škola vode računa da li školuju djecu za biro ili za tržište rada i podsjećaju na takođe višegodišnju praksu da se i nakon redovnog školovanja znatna sredstva troše na prekvalifikacije.
Prijedor je grad sa dvije veće fabrike obuće i ovo zanimanje je visoko na listi najtraženijih, ali među zaposlenima je najmanje onih koji imaju ovaj zanat.
Tako je, na primjer, u Novoj Ivančici u Kozarcu u jednom momentu bilo više od stotinu frizerki na prekvalifikaciji za obućare, a to je dodatni trošak i za državu i za grad i za poslodavca i za radnika.
Od 152 prijedorska preduzeća koja su učestvovala u istraživanju, polovina je primorana da organizuje dodatne obuke novoprimljenih radnika, 17 odsto ima stalne radnike osposobljene za to, a doobuke su potrebne i u ciljanim zanimanjima što u pitanje dovodi kvalitet praktične nastave.
Na ovaj problem ranije je ukazivala samo privredna zajednica, a prema istraživanju koje je Agencija “PREDA-PD” provela među učenicima završnih razreda srednjih škola, sada su tog problema svjesni i sami đaci.
Od 733 učenika završnih razreda srednjih škola u Prijedoru anketirano je 638 i polovina njih smatra da je nedostatak praktičnih znanja glavna prepreka za zapošljavanje.
Drvoprerađivač Pero Gavranović rekao je da mu je bolje primiti konobara nego mašinca i da je imao djece koja dođu iz srednje škole, a da ne znaju, na primjer, šta je radijus.
Azra Filović iz kozaračke firme “Norbos” rekla je da roditelji moraju da shvate da praksa nije isto što i rad.
“Oni bi da djeca donesu kući platu za sedam dana. Praksa je nama trošak i mi u to ulažemo i radnik na praksi i radnik u stalnom radnom odnosu ne mogu biti isto plaćeni”, poručila je Filović.
Adnan Rešić iz prijedorske firme “Kromeks” rekao je da je sa biroa za zapošljavanje povukao 15 mašinaca, da nijedan nije odgovarao potrebama radnih mjesta i da su, primjera radi, dva najbolja programera koje ova firma ima na svom najskupljem uređaju po struci ekonomisti.
“Glavni operater nam je konobar. Poslovođa koji radi s djecom na praksi kaže da djeca ne znaju šta vide kad im se pokaže crtež”, kazao je Rešić.
Iz Metalne industrije Prijedor navode da imaju iskustvo sa učenicima na praksi da djeca dolaze samo da dobiju potvrdu da su pohađali praktičnu nastavu, a ne da i nešto nauče, te da im predstavnici firme traže da to odmah i kažu, da ni jedni ni drugi ne gube vrijeme.
Profesor u Elektrotehničkoj školi Prijedor Nenad Vukota rekao je da, za razliku od privrednika, profesori u školama nemaju mogućnost izbora ko će im biti u učionici i savjetovao je poslodavcima koji primaju svršene srednjoškolce u radni odnos da traže svjedočanstva za svaki razred, a ne samo diplomu u završenoj školi.
“U svjedočanstvima gledajte sve ocjene. Eliminišete sve kod kojih vidite dvojke, a pogotovo kad vidite loše vladanje. Takođe, tražite preporuke od profesora. Jer ako vi to ne budete radili, mi nećemo imati načina da ih motivišemo”, rekao je Vukota.
On je ocijenio da učenici u srednje škole dolaze sa slabim predznanjem iz osnovne škole, da od prosječno upisanih pet ili šest odjeljenja po srednjoj školi može da se sastavi jedno ili dva odjeljenja učenika koji mogu i hoće učiti.
“Za ostala tri-četiri odjeljenja imate problem da ih zadržite na času, a kamoli da ih zainteresujete da nešto nauče”, naveo je Vukota.
SRNA