Generacija bez kosti Pozorišta Prijedor odigrana je trećeg dana XV Festivala bosanskohercegovačke drame u Zenici. Riječ je o predstavi koja je nastala na osnovu dramskog teksta „Hadersfild“, ali je tekst u ovom slučaju iskorišten tek kao predložak koji je autorima predstave poslužio kao smjernica u kojem pravcu žele stvarati.
Priča prati život jedne generacije, jedanaest godina nakon mature. Šest likova, od kojih su četvorica njih i doslovno generacija, otac jednog od njih i klinka koja dolazi na „instrukcije“ kod jednog od njih služe kao proširivanje na još jednu generaciju untarag i unaprijed, žive živote koji su unaprijed osuđeni na propast, bez ikakvih nada, bez ikakve mogućnosti za izlaz. Takva mučna situacija se jako vješto i domišljato olakšava kroz songove, koje glumci znalački izvode. Tehnički posmatrano, i songovima se uspostavlja ritam predstave, koji je upravo onakav kakav treba biti.
U predstavi se posebno zanimljivo i intenzivno tretira vrijeme, uz stalne i česte promjene vremena prošlog sa vremenom sadašnjim, implicirajući i vrijeme buduće. Pri tome se i vrijeme prošlo i sadašnje igra upravo onako kako u predstavi jedino i može – ovdje i sada. To usložavanje vremena se fino poklapa i sa gradiranjem propadanja unutar svakog lika, ali i čitave generacije. Jedina zapravo djelatna sila u ovoj predstavi je vrijeme.
Scenografska rješenja su veoma sugestivna. Predstava se igra iza mreže, koja je prostore od poda do plafona, i djeluje i kao fizička prepreka likovima koja ih sprečava da odu iz čemera u kojem se nalaze. Istovremeno i to upravo zbog toga što se na kraju predstave ta mreža podigne, ta mreža djeluje i kao koprena koja likovima ne dozvoljava da vide svu ljepotu života i svijeta oko sebe, ograničavajući im i poglede i živote na ono unutar nje. Efektno je i rješenje da tu koprenu podigne lik koji je slijep, čiju komunikaciju sa onostranim drže pod kontrolom lijekovi i koji sjajno referira sa likovima slijepih proroka iz dramske historije, koji jednom od likova pokazuje i objašnjava ljepotu života oko njih.
Veoma zahtjevnu igru, česte promjene vremena a samim tim i likova, glumci su iznijeli ubjedljivo, pri čemu su pokazali zavidan osjećaj za drugog na sceni. Posebno dobru ulogu ostvario je Branko Janković, te Boris Šavija, koji je zamjena za člana originalne postavke ove predstave i koji je sa ansablom prošao tek nekoliko proba.
Usprkos nekim objektivnim problemima koje ova predstava ima, ipak se radi o dobroj predstavi, čiji je najveći kvalitet stalna otvorenost i razvoj, sposobnost da u sebe uključi ono najbolje od svakog njenog aktera, veoma intenzivno komunicirajući sa publikom. I koja nam nudi suptilnu naznaku mogućeg sretnijeg svijeta.
Darko Cvijetić: GENERACIJA BEZ KOSTI
Režija: Darko Cvijetić
Autori predstave
Režija i scenografija : DARKO CVIJETIĆ
Asistent režije i muzički urednik: IGOR MOTL
Pomoćnik redatelja i šaptač: ZORICA JOJIĆ
Grafički dizajn: VLADIMIR VANJA VLAČINA
Igraju
ENA RADOVANOVIĆ
BRANKO JANKOVIĆ
SRĐAN KNEGINJIĆ
BORIS ŠAVIJA
VEDRAN MARČETA
ŽELIMIR RIVIĆ
Kritika.ba