Većini fudbalera Rudar-Prijedora istekao je ugovor, a jedan od najboljih Vedran Kantar je napustio klub.
Ofanzivni „vezista“, koji je odigrao 101 utakmicu za „rudare sa Sane“ u Premijer ligi BiH, najviše poslije Gorana Kotarana (106), sa 17 golova uz rame je Mirzi Džafiću (19) i Borislavu Mikiću (18) po efikasnosti u društvu najboljih BiH timova, karijeru nastavlja u Austriji.
-Odlazim u Lilienfeld iz istoimenog grada u pokrajini Donja Austrija. Nije bio važan ni rang takmičenja, već činjenica da imaju sjajne uslove, a da su veliki izgledi da se i moja porodica preseli u Austriju – kaže 31-godišnji odlični igrač, koji je u bh.eliti branio boje banjalučkog Borca, mostarskog Zrinjskog i Viteza.
I ne samo to, jedan je od istinskih majstora „najvažnije stvari na svijetu“, a upravo takvi su iz grada pod Kozarom, najčešće morali da odu, ne dočekavši ni da zaigraju za prvi tim.
Tek kada su negdje zablistali, pozivani su na povratak kući.
Vedo, kako ka oslovljavaju saigrači i navijači, premda ga zovu i Veco, kao kadet je otišao u OFK Beograd.
-Igrao sam u Srbiji u OFK Mladenovcu, Bečeju,a povratkom na prostore Republike Srpske i BiH nisam došao u Rudar-Prijedor, već na poziv tadašnjeg predsjednika Slobode iz Novog Grada Mitra Lazića i trenera Milorada Inđića, novo dokazivanje bilo je na stadionu „Mlakve“ – prisjeća se Kantar.
Prošao je potom sa „zeleno-crnima“ od 2007. do 2009.godine, pod vođstvom sa klupe Darka Nestorovića put od Druge lige Republike Srpske-grupa Zapad preko prvoligaške konkurencije do društva premijerligaša.
Iako je odlazio, ljubav prema klubu gde je fudbalski „prohodao“ uvijek je bila velika i vraćao se da mu pomogne.
-Na moju veliku žalost, sebe zaista više nisam u ovakvoj situaciji mogao da vidim u Rudar-Prijedoru, a za njega će me svakako vezati lijepe uspomene. Odlaskom jedinog čoveka kojem sam uvek vjerovao, dosadašnjeg predsjednika Branislava Rokvića, koji je ispoštovao ono što obeća, bojim se da klub zaista dotiče dno – kaže Kantar.
Predvodio je svojevremeno prvotimce i sa kapitenskom trakom, bio autoritet i imao snage da se pobuni u njihovo ime, kada stvari ponekad i nisu išle kako treba, uz to na njegovom povratku insistirala bi navijačka grupa „Alkohol bojs“, ali ovoga puta rastanak je bio neminovan.
-Želim Rudar-Prijedoru da se što pre „podigne“, ali u ukupnoj situaciji u prijedorskom fudbalu, sigurno je da mu neće biti lako. Najviše mi je žao što su najveće žrtve svega mladi fudbaleri koji već sada kao jedini izlaz vide odlazak, a s obzirom na mnoge koji u čitavoj situaciji gledaju lične interese, a najmanje razmišljaju o njihovoj budućnosti, ispada da im je to i jedini izlaz – zaključio je Kantar.
Tekst i foto arhiva – Nenad Đerić/Aleksandar Drakulić – www.prijedordanas.com