U moru nerasvijetljenih ubistava koja su se desila u banjalučkoj regiji u posljednjih dvadeset godina, veliki dio njih se odnosio na sasvim obične i porodične ljude, koji nisu bili u sukobu sa zakonom, a ni sa kriminalcima, a koji su opet likvidirani na najbrutalniji način.
Ko je i zašto ubio njihove najmilije, odgovori su koje porodice nikada nisu dobile, pa danas, godinama poslije, uglavnom razočarani u rad pravosuđa, paralelno vode istrage i sami pokušavaju doći do tragova koji bi pokazali put prema ubici.
Vesna Kuzmanović gotovo punih 13 godina čeka i nada se da će neko otkriti ubicu njene majke Nevenke Preradović (65), koja je mučki ubijena u decembru 2003. godine.
Nesretna žena je u svojoj kući u Šarincima, kod Prnjavora, pronađena mrtva, svezanih ruku i nogu, sa maramicom u ustima i vidnim tragovima od udaraca.
“Ako bilo ko zna nešto po pitanju ovog slučaja kako bi nam pomogao, zauzvrat smo spremni dati nagradu”, kaže Vesna, koja sumnja da se cijeli slučaj zataškava ili prikriva.
Dodaje kako je i previše vremena prošlo, a rad tužilaštva ocjenjuje kao katastrofalan.
U strahu da će doživjeti sličnu sudbinu i da godinama neće saznati ko joj je ubio muža je i Ljubica Stojanović iz Prijedora.
Prije tačno godinu dana Ostoja Stojanović (64) brutalno je pretučen na pragu porodične kuće u Donjim Garevcima, a od teških povreda preminuo je dva mjeseca kasnije.
Od tada pa sve do danas put žene koja je svoj život posvetila tome da se ovaj slučaj rasvijetli je svaki dan isti. Posjeta groblju, posao, policija pa tužilaštvo.
“Sve i jedan minut vremena sam posvetila tome. Svaki dan sam u policiji, a nijedan izvještaj o izuzetim dokazima nisam dobila. Sud i tužilaštvo ćute o svemu. Uvijek dobijam isti odgovor, a to je: ‘Radimo na tome'”, ispričala nam je Stojanovićeva.
Iz Okružnog tužilaštva u Banjaluci su nam kratko rekli kako se oba slučaja i dalje nalaze u fazi istrage.
Nezavisne novine