Uvijek nasmijanog i vedrog lica. Raspoložen za priču, pjesmu, za veselje…
Sa njim razgovor nikad dosadan nije. Čovjek kojeg život nije mazio. Sve svoje nedaće “gazio” je muzikom.
Prepoznatljiv je u svim selima, u narodima, na svakom ćošku, na svakom koraku… I gdje god ga ljudi vide rećiće “Eno našeg Brane”.
Kada smo ga pitali za kratki intervju, isto je kao da smo mu ponudili “Bog zna šta”…
Radosno i objeručke nije se ustručavao, već nam je odmah na početku razgovora rekao: “Da bih bio savremeniji i moderniji, nedostaje mi dobra frula”.
Ovim riječima svoju priču započeo je Brane Bilbija, mještanin Miske Glave nadomak Prijedora, poznati veseljak, prepoznatljivi frulaš, tamburaš i harmonikaš.
Prisutan je na svakoj zabavi, na svakom narodnom zboru i njegova pojava odmah donosi zvukove frule, harmonike, tambure…
Brane ima 64 godine. Živi sam. Razveden je, a djeca su kako kaže “odlutali” svojim putem.
Svoje nedaće i sve loše epizode života prekriva zvukovima svojih omiljenih instrumenata koji ga, kako nam je rekao, hrane.
“Narod je taj koji pravi zla. Ovaj naš narod”, priča nam ovaj neumorni “svirac”, govoreći o svom životu, o svojim ljubavnim iskustvima, o životu uopšte i djetinjstvu.
“One ženske što kutre su najopasnije”, zagonetno kazuje Brane dok sav razgovor vješto prekida svirajući frulu.
A čovjeka dobre duše lako je prevariti. To je najbolje shvatio naš Brane koji nam se požalio da je dao jagnje za usnu harmoniku koju nikada nije dobio jer su ga ljudi prevarili i to kako kaže “iz Rasavaca”.
“Dao sam im janje za usnu harmoniku. Nisu je nikad donijeli. Ali Bog vidi sve moj mladiću”, priča nam Brane.
Samački život nije lagan, ali živ se čovjek na sve navikne, pa tako i Brane koji živi svoj skromni život družeći se sa svojim instrumentima koji mu daju snagu da ide hrabro u sva iskušenja života.
“Onaj novinar uvijek pita za mene. On je duša od čovjeka”, nastavlja razgovor Brane, aludirajući na Sašu Goronju, poznatog prijedorskog voditelja raznih događaja i dodaje da se kroz druženje i kroz pjesmu može biti uspješan čovjek i prepoznatljiv svima onakav kakav jesi, bez imalo glume.
Našem Brane želimo mnogo zdravlja i pregršt vedrih i sunčanih epizoda života i nadamo se da će dobri ljudi i to oni ljudi sa dušom, baš kao i Brane, donijeti i obradovati ovog plemenitog starinu sa dobrom frulom za kojom čezne i koju sanja, a to se vidjelo i na početku ove priče.
Tekst i foto – Mladen Karan/Aleksandar Drakulić – www.prijedordanas.com