Umjesto da mirno živi svoj skromni penzionerski život, Prijedorčanka Jelka Vasiljčenko strahuje od izbacivanja na ulicu iz privremenog smještaja kojeg koristi 29 godina.
Okružni sud Banja Luka odbio je sredinom maja ove godine njenu žalbu na prvostepenu presudu, koju je prije dvije godine donio Osnovni sud u Prijedoru po tužbi stečajnog upravnika njenog bivšeg preduzeća Ugostiteljsko-turističkog preduzeća “Kozaraturist”AD i istu potvrdio te pravosnažnom presudom joj naložio da se iseli iz privremenog smještaja koji se nalazi u potkrovlju ugostiteljskog objekta,predviđenog za prodaju.
– Ja nemam kuda, jer nemam nikakavu imovinu, niti ikoga od roda. Koga sam god pitala, kirija je velika, a moja penzija mala i iznosi 270 KM. Od čega ću da živim i kako da kupujem lijekove jer sam bolesna? Imam 66 godina i ko će mene da zaposli? Ja sam obična sirotinja – kaže Jelka kroz suze za Anadolu Agency.
Svoj radni vijek dug 35 godina provela je u „Kozaraturistu“ radeći kao čistačica-kurir, a njeno stambeno pitanje „rješavano“ je tako što joj je davan na privremeno korištenje prostor koji se sastoji od sobe površine 15 kvadratnih metara, toaleta i bez kupatila, u potkrovlju kafane „Trebević“, izgrađene prije 60 godina, koji je i kao takav za nju bio jedino moguće rješenje. Pošto je iz kategorije socijalno ugroženih lica obraćala se za pomoć Centru za socijalni rad Prijedor, koji su joj kazali da joj ne mogu pomoći, a iz Gradske uprave dobila je u pisanoj formi odgovor u kojem je između ostalog navedeno da grad Prijedor u vezi s rješavanjem njenog stambenog pitanja i dodjeljivanja stana nema zakonskog osnova za njegovu dodjelu.
Pismom se obraćala i predsjedniku entiteta Republika Srpska (RS) Miloradu Dodiku i molila ga da joj pomogne, međutim od njega nije dobila nikakav odgovor. Pored nevolje koja ju je snašla, susrela se i sa novom. Pošto je izgubila sudski spor koji se vodio između nje i stečajnog upravnika nekadašnjeg preduzeća, obavezna je platiti sudske troškove u iznosu od 1.944 KM.
– Kazala sam da nemam para i da ne znam kako ću to da platim, a sudinica iz Osnovnog suda Prijedor mi je rekla da će mi se obustavljati od penzije – prisjetila se.
Rekla je da ona ne bi čekala izbacivanje iz sadašnjeg privremenog „smještaja” samo da je stečajni upravnik „Kozaraturista“ ispoštovao sudsku pravosnažnu presudu ,donesenu 2010.godine i njoj isplatio njena potraživanja oko 10 hiljada KM na ime neisplaćenih plata i otpremnine. Ona je sa još 15 radnika bivšeg preduzeća dobila pravosnažnu sudsku presudu prije šest godina, prema kojoj im preduzeće, prekinuvši sa njima radni odnos 2009. godine zbog negativnog poslovanja, obavezano da im isplati neisplaćene plate i otpremnine, nakon završenog uknjižavanja imovine koja je u toku i njene prodaje, međutim kako je preduzeće 2012. godine otišlo u stečaj, njegova obaveza prema njima još nije izvršena.
– Da su mi isplatili ono što mi pripada, iz ovog prostora bih davno iselila. Na kraju krajeva, kupila bih malo zemlje i neku šupu i živjela u njoj. Bilo je tih naših objekata koje su isprodavali i mogli su riješiti moj lični problem, ne bi došlo do ovoga – istakla je ona.
Stečajni upravnik tvrdi da ona mora iseliti, međutim pravna struka misli drugačije. Priča nam da je pokušala razgovarati sa stečajnim upravnikom preduzeća ali da on nije imao razumjevanja za njen problem.
– Prije dva mjeseca su mi od ukupnog iznosa isplatili svega 850 KM i kada sam zatražila da mi isplate pare koje mi pripadaju, rekao mi je da neću dobiti pare ali da ću morati izaći – kazala je.
Stečajni upravnik „Kozaraturista“ Vlajko Gurešić je u telefonskom razgovoru rekao da potraživanje Jelke Vasiljčenko spada u opšti isplatni red i da će ,kao i ostalim povjerioci, biti isplaćena tempom kako se imovina preduzeća bude prodavala. Naveo je da preduzeće duguje povjeriocima ukupno dva miliona KM, a da im je do sada isplaćeno po pet posto od njihovog potraživanja. Gurešić je napomenuo da sa Vasiljčenko i još jedna stanarka koja stanuje u preostalom djelu potkrovlja, protiv koje je takođe podnesesena tužba i ročiste očekuju u septembu, treba da se isele ,jer se ne radi o stambeno-poslovnom, već o poslovnom objektu predviđenom za prodaju.
– Da bi izbjegle dodatne troškove sa kojim bi se mogle susresti podnesemo li prijedlog za izvršenje pa ih molimo da se isele”, kazao je on. Za razliku od njega, prijedorski advokat Miodrag Deretić, koji se zainteresovao za Jelkin slučaj, kazao je da se na osnovu donesenih sudskih presuda može zaključiti da pravnici iz Centra za besplatnu pravnu pomoć Banjaluka, koji su Vasiljčenko zastupali pred sudovima, nisu iskoristili zakonom propisane mjere i radnje čijom bi primjenom ona bila zaštićena od deložacije iz privremenog smještaja.
– Ona nije nezakonit korisnik prostora, jer ga ona koristi kao stambeni prostor čini mi se od 1990. godine, dakle 26 punih godina – kazao je on.
Jelka Vasilčenko je pomenuti prostor počela da koristi od 1986. godine, a Radnički savjet“ Kozaraturista“ je 1990. godine donio odluku o njegovom ustupanju njoj na korištenje, bez navođenja na koji se to vremenski period odnosi.
Deretić je dodao da tužilac nije iskoristio svoja prava predviđena Zakonom o stambenim odnosima RS u vezi potraživanja prostora da mu se vrati u posjed.
– Prema tome, ona ne može, uvažavajući ne samo Zakon o stambenim odnosima RS, već i odredbu člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i odbranu sloboda, ostati bez te stambene jedinice – kazao je on.
Odlučio je da bez naknade pomogne Jelki Vasiljčeno i uputi apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.
– Odluka Ustavnog suda BiH ne bi smjela biti sporna, jer je ipak Bosna i Hercegovina potpisnica ove Konvencije. To znači da i odredbe Zakona o stambenim odnosima RS moraju biti podređene ovoj evropskoj konvenciji i stoga smatram da oni ni u jednoj varijanti nju ne mogu iseliti iz tog prostora – naglasio je Deretić.
Za problem Jelke Vasiljčenko saznala je i Institucija Ombudsmana Bosne i Hercegovine od novinara i uputila joj poziv da im se obrati.
Anadolija