Teško prohodan put doveo nas je do Agićkih brda, sela nadomak Novog Grada.
Do ovog sela pratile su nas rodne ravnice i nepregledna polja kukuruza u Marinima i Ćelama sve dok se sa glavne ceste nismo odvojili na Mujagića brdo gdje smo do Agića mogli da vidimo neizbježne rupe i kanale nastale usljed jakih kiša, a njihova sanacija da li zbog politike, nemarnosti društvene ili lokalne zajednice, ili pak nečeg trećeg, nije izvršena.
Uspjeli smo se polako “popeti” na poznato Agićko brdo koje je odzvanjalo od pjesme.
A razloga za to je i više nego bilo.
Slavilo se Preobraženje Gospodnje, poznati praznik i narodni zbor u ovom krajiškom kraju.
Brojni su Novljani, ali i mještani sa područja prijedorskih mjesnih zajednica koje “gravitiraju” ovom kraju, stigli na zbor i veselje.
Nismo mogli doći automobilom do centra Agićkih brda, jer pored mase pješaka i kolone parkiranih automobila, ulaz je bio blokiran.
Prošetali smo pješice.
Pjesma, igra, zabava… Ljudi, stari i mladi, djeca…Igraju, pjevaju, vesele se, druže se… Pod mnogobrojnim šatorima drma se, ljulja, puca… Trese se… Udaraju basovi, ječe i odjekuju krajiške pjesme. To je zbor. To su Agićka brda. To je Preobraženje.
“Is pis maco, cic mic mačkice ulazi u kola da te ljubi lola…”, “Kawasaki kad juri po putu svaka cura želi da ga voza bar minutu…”, pogađati ne morate, znamo svi o kome je riječ.
To su samo neke od pjesama kojima je popularni Boro Majstorović pored mnogobrojnih pjevača i amatera, palio i žario pod šatorom i dizao sve na noge do ranih jutarnjih sati.
Nisu nedostajale ni neizbježne pjevaljke koje su svojim izazovnim stajlingom privlačile poglede i starih i mladih.
Sve u svemu, proslava Preobraženja Gospodnjeg i narodni zbor na Agićkim brdima šalju jasnu poruku da ljubav prema selu i narodnim običajima i tradiciji postaju sve jači i da kako nam mjeptanin ovog kraja, Goran Vukić reče “ma koliko god bilo teško, borba za bolju budućnost mora dati rezultat”.
Narodni zbor na Agićkim brdima ima i svoj pečat.
Liturgijsko slavlje a i fudbalski turnir koji je ove godine zbog lošeg vremena okupio samo dvije ekipe.
Rezultatom 6:2 pobjedu su odnijeli mladi momci, ekipa koja je imala zanimljiv naziv, “Žali Bože 50 maraka” u okršaju sa ekipom “Tisova”.
Vidimo se i do godine na istom mjestu, na Agićkim brdima, na mjestu pravog veselja i pravih prijatelja.
Tekst i foto – Mladen Karan/Duška Kajkut/Aleksandar Drakulić – www.prijedordanas.com
