Do prije dvije godine postava rukometašica „Mire“, koje su ostvarile najveće uspjehe u istoriji kluba, osvajanjem prve titule šampiona u Premijer ligi BiH, trijumfujući u Kupu BiH i Kupu Republike Srpske, nije se mogla zamisliti bez Slađane Ivetić.
Od tada, ova 26-godišnja devojka, koja je plijenila svojim igrama u bekovskoj liniji, kako odličnim golgeterskim učinkom u napadu, tako i srčanom borbenošću „držeći“ odbranu, svoje umijeće na terenu sa uspjehom pokazuje u Nemačkoj.
Dok je ljetos boravila u gradu na Sani, mnogi poklonici ovog sporta poželjeli su da ove jeseni pomogne Prijedorčankama u prvom nastupu na evro-sceni.
Ipak, iako ekipu vodi njena rođena sestra Ljubica Ivetić, to je u ovom trenutku neizvodljivo.
-Dok sam na odmoru u mom rodnom Prijedoru, vrijeme provodim sa bivšim saigračicama i doživotnim prijateljima. „Miri“ čestitam na ostvarenim rezultatima i želim puno sreće u Čelendž kupu, a veoma mi je drago što ću ih bodriti, jer sigurno ću biti na tribinama kada budu igrale protiv Virto Quintusa u Holandiji – istakla je na početku razgovora.
Prisjetila se da se njen život tog 27.jula 2014. u roku od 24 sata potpuno promijenio.
I to kada su njeni snovi postali stvarnost, sasvim neočekivano, dobila je ponudu da potpiše profesionalni ugovor u jednoj od najcjenjenijih rukometnih zemalja ne samo „Starog kontinenta“, već i u svijetu.
-Postala sam član Oberzbaha iz Bad Hamburga, 20 kilometara od Frankfurta, zajedno sa saigračicom iz „Mire“ i najboljom prijateljicom Milicom Vlahović. Dugo sam razmišljala da li da prihvatim ponudu, ali uz podršku roditelja, sestre, svakako i Milice, odlučila sam da je prihvatim i pokušam da ostvarim još jedan veliki san. Želja mi je bila da sa matičnim klubom igram u Evropi, ali ispalo je da sam otišla u Evropu. Ta prva sezona u trećeligašu Njemačke bila je za mene veoma uspješna na profesionalnom nivou, a bila mi je čast da igram sa reprezentativkama mnogih zemalja i stičem nova prijateljstva – nastavlja Slađana.
Kao ilustracija da se, uz srdačan prijem u novoj sredini ispoljen na svakom koraku, odužila odličnim partijama, govori podatak da je bila drugi strijelac tima, (naravno iza Vlahovićeve), a 15. među golgeterkama lige.
Međutim, sem obavezama na terenu posvetila se i odbrani Specijalističkog rada na Univerzitetu u Novom Sadu.
-Za mene je u rukometu bila novost jedan sasvim drugačiji odnos, s obzirom da su tamo stvari do tančina regulisane na najbolji način. Sem toga, potpisivala sam autograme, čitala o sebi u novinama, iako baš nisam uvijek tačno znala šta piše o meni na njemačkom. Već negdje februara 2015.godine klub mi je, kao i Milici, ponudio produžetak saradnje i novi ugovor. Meni je nedostajao posao, jer sam posljednje dvije godine u Prijedoru radila. Marta prošle godine dobila sam, na preporuku Banjalučanke Tamare Matić koja devet godina igra u Njemačkoj, poziv da joj se pridružim u „oberligašu“, višeg regionalnog ranga, Eibelshausenu – dodaje Ivetićeva.
Ovoga puta, uz nastavak rukometne karijere u Eibelshausenu, prilikom pregovora, bitno joj je bilo da radi u struci. Završivši kurs njemačkog jezika, uz odbranu na njemu i specilističke studije, zaposlila se u organizaciji Crvenog krsta.
-Mnogo je izazova kojih sam se prihvatila. Našla sam se i u ulozi pomoćnog trenera u radu sa mlađim kategorijama, a okušala i u rukometu na pijesku, koji je tamo popularan. Meni je zanimljiv i igraću ga i ubuduće. Iako sam imala ponuda iz drugih klubova, nema razloga da mijenjam sredinu. U Njemačkoj ima dosta igračica sa naših prostora i na najbolji način reprezentuju BiH. Koliko nam to mogućnosti, tačnije slobodno vrijeme, dozvoljava, družimo se, a veoma mi je drago da je i Ena Briševac, koja je ponikla i dugo branila u „Miri“, takođe pronašla angažman u ovoj zemlji – zaključila je Slađana Ivetić.
Podsjetimo, Ivetićeva je 2012. godine proglašena za najboljeg sportistu Prijedora.
Tekst i foto – Nenad Đerić/Aleksandar Drakulić – www.prijedordanas.com
Foto – Slađana Ivetić
