Baš kao u nekoj bajci, preko sedam brda i sedam gora, ali u ovom slučaju i obilježenih minskih polja, uz pratnju dva orla stiže se do područne škole u planinskom selu Gornja Tramošnja.
Iako je udaljeno gotovo 50 kilometara od Oštre Luke, selo na 500 metara nadmorske visine na krajnjem sjeverozapadu Srpske pripada ovoj opštini. A u maloj seoskoj školi, područnom odjeljenju Osnovne škole “Josif Pančić” Donja Kozica, u centru sela – jedna učiteljica i dva đaka.
Dvije djevojčice, lijepe kao “upisane”, Nikolina Arsenić koja pohađa treći i Marija Ilić koja ide u četvrti razred.
Sjede i pažljivo slušaju svoju učiteljicu Miru Mušić.
– Ovdje radim već četiri godine i ovo je za mene bio pravi izazov budući da sam ostale godine svoj 33-godišnjeg učiteljevanja provela u Banjaluci – priča nasmijana učiteljica Mira.
Kaže da je bila u mogućnosti da prihvati ovaj posao i da radi na terenu budući na mlađe koleginice koje tek zasnivaju porodice to nisu mogle.
– Nama je ovdje odlično, radimo u prirodi, lako je učiti dva đaka, nema šanse da ne savladaju gradivo jer ne odustajemo dok sve ne bude naučeno – kaže učiteljica Mira.
S njom se slažu i učenice Nikolina i Marija, ali dodaju da im nedostaju vršnjaci.
– O učiteljici imamo najljepše mišljenje i divno nam je u školi, ali nam nedostaju drugovi iz razreda, a njih vidimo kad idemo u centralnu školu na vjeronauku – rekle su djevojčice uglas.
Zbog njih dvije područna škola u Gornjoj Tramošnji nastavila je i ove godine da radi budući da je centralna škola u Donjoj Kozici, koja ima 46 učenika, udaljena od ovog sela 11 kilometara.
– Marija i sada putuje pet kilometara i prevozi je otac svakog dana, a Nikolina nešto manje, tri kilometra, ali bi ti kilometri, uz tih 11 do škole u Kozici, bili previše za ovako male djevojčice – kaže učiteljica Mira.
Dodaje da je ona iz Banjaluke te da radnim danima boravi u školi, a samo vikendom odlazi u grad, koji je udaljen oko 50 kilometara.
– Kad djevojčice odu, malo se pripremam za nastavu, pišem, čitam, malo odem negdje u selo gdje su me ljudi jako dobro prihvatili – kaže učiteljica Mira.
Dodaje da je u selu škola uz crkvu postala neka vrsta centra pa mještani, odakle god krenu, svrate u školu po nove informacije.
Iako se ne zna kakva je dalja sudbina ove seoske škole, Mariju i Nikolinu svakako na putu do znanja čekaju desetine kilometara, kojih i sad u svojim mladim godinama prelaze daleko više od svojih vršnjaka. Kada pređu na predmetnu nastavu, preći će na putovanje do Kozice.
Kada Marija i Nikolina završe petogodišnje školovanje, škola neće imati đaka dok ne stasaju nešto mlađa djeca, koje u selu ima, a kakva će sudbina njihovog školovanja biti, pokazaće vrijeme.
Donja Kozica
Osnovnu školu “Josif Pančić” u Donjoj Kozici pohađa 46 učenika.
Samostalni stručni saradnik za društvene djelatnosti u opštini Oštra Luka Dalibor Ljuboja ističe da je područno odjeljenje u Gornjoj Tramošnji zbog svog statusa postalo sporno još prošle godine, ali da su u stalnom kontaktu sa Ministarstvom uvažene činjenice i okolnosti u kojima se ovdje izvodi nastava pa je ono nastavilo da radi.
– Opredjeljenje opštine je da svi učenici na teritoriji naše opštine, bez obzira na to s kog dijela dolaze, moraju imati jednak status i mi subvencionišemo prevoz, kao pomoć roditeljima čija djeca nastavu pohađaju sa ovih rubnih dijelova opštine – rekao je Ljuboja. Dodao je da za njihov opštinski budžet to nisu mala sredstva, ali da je opredjeljenje ove lokalne zajednice da na taj način pomognu da život ovdje i dalje teče i da se ljudi ovdje zadrže.
Glas Srpske