Ne samo u boksu Republike Srpske i BiH, nego i u evropskim okvirima gotovo je nezabilježeno da su se tri rođena brata uspješno posvetila ringu.
Dražan, Slađan i Miloš Janjanin iz Prijedora to čine profesionalno, a po njihovim saznanjima, samo još u Meksiku postoji ovakav slučaj. Svojevremeno, otac Željko volio je plemenitu vještinu, ali kako je samo u Zenici bio klub, upražnjavao je druge borilačke sportove.
Dražan, koji ima 27 godina, prvi je 1997. godine navukao rukavice u BK “Rodić” Prijedor, a kasnije je ljubav prema boksu prenio i na braću. Do sada je u profi iskušenjima eksplozivni teškaš imao 21 meč, a upisao je 13 pobjeda. Najveće iskušenje imao je prije dvadesetak dana kada je izgubio od poznatog i priznatog boksera Dereka Čisore. Možda bi ishod bio i drugačiji da Dražan ima uslove kao kontroverzni bokseri iz Velike Britanije i da za život uz boks, ne zarađuje brinući se o bezbjednosti u jednom od prijedorskih noćnih klubova.
– Boks je borba, kao što je to predstavlja i čitav život. Vjerovao sam da ću se okušati u profesionalnim vodama, divio se Vitaliju Kličku i Čisori i eto dočekao da u posljednjem ispitu izađem na megdanu Britancu, koji je boksovao protiv Klička. Stigao sam do prilike da se borim sa najboljima – ispričao je Dražan, koji je prije bokserske karijere bio uspješan fudbaler.
Srednji Janjanin, Slađan (25) koji se bori u srednjoj kategoriji, pošao je bratovim stopama, a u 19 profesionalnih borbi ima čak 18 pobjeda (15 nokautom) i ima samo jedan poraz.
Borio se na četiri kontinenta sa nekim od najboljih boraca današnjice i koji vjerovatno ne moraju prije ili poslije treninga na posao na benzinsku pumpu.
– Snalazimo se kako znamo i umijemo, ne zaboravljamo ni sve drage ljude koji su nam pomogli, a posebno kompaniji “Limica” koja je od početka uz nas. Želja mi je da u meču u SAD osvojim titulu svjetskog prvaka u IBF verziji, jednoj od četiri asocijacije profi boksa. U planu mi je odlazak u kamp, svakako da su uz američki, najkvalitetniji u Engleskoj, Njemačkoj i Rusiji. Sigurno je da smo svaki od nas jedno drugom velika podrška i da zbog toga lakše guramo naprijed – rekao je Dražan.
Za razliku od dvojice starije braće više usmjerenih na tehničkim stilom savladavanja rivala, najmlađi superlakaš Miloš (23), koji je imao devet mečeva, pravi je fajter.
Skroman kao i braća, zaposlen u jednoj fabrici obuće, smatra bitnim i amaterski staž, koji su kao tri musketara imali.
– Ne može se iz osnovne škole na fakultet. Osvajali smo šampionske titule RS i BiH, ali jedini sam Prijedoru podario seniorsku zlato u amaterskoj konkurenciji 2012. godine. Tada sam u Sarajevu nokautirao protivnika koji je imao 70 borbi više od mene. Očekuje me nastup u 5. novembra u Njemačkoj, gdje sam već pokušao da osvojim interkontinentalnu titulu WBU. Boriću se sa domaćim predstavnikom, prvoplasiranom na njihovoj rang-listi. Moje vrijeme tek dolazi – najavljuje Miloš.
Iako je još mnogo godina pred braćom u ringu, sin jedinog oženjenog Dražana, sedmogodišnji Darijan, već pokazuje interesovanje za boks. Nema sumnje da će braća Janjanin još dugo biti strah i trepet za svoje rivale širom svijeta.
Učitelji
Kršni momci nisu zaboravili pomenuti svoje prve učitelje Vukašina Rodića i njegovog sina Gorana, ali ni trenera u Kik-boks klubu Winner Gordana Zorića, kojem mnogo duguju i pod čijim nadzorom treniraju u jednoj privatnoj teretani. Vježbaju nekada i u teretani takođe dobrog prijedorskog borca Ivana Šakića, ali sanjaju da jednog dana imaju vlastiti klub. Vjeruju da će grad Prijedor kao i do sada biti uz njih i da će činiti još više, jer ga dostojno reprezentuju širom svijeta.
Glas Srpske
Foto – Aleksandar Drakulić – www.prijedordanas.com
