Protekle sedmice u našem gradu je održana promocija štampanog izdanja knjige „Konopci s otiskom vrata“ čiji autor je naš sugrađanin Darko Cvijetić.
Osim autora, o knjizi su govorili – Almin Kaplan (književni kritičar), Amer Bahtijar (izdavač i profesor), te Oliver Frljić (kazališni redatelj i filozof, novi intendant HNK Ivan pl.Zajc Rijeka), dok je glumica Mirela Predojević izvela dio iz Cvijetićevog autorskog projekta „Feničanke, Materijali“ premijerno izvedenog nedavno u Pozorištu Prijedor.
Promocija je održana u kinu Kozara pred pedesetak gledalaca a pomenuta knjiga je štampana u izdanju Centra za kritičku misao iz Mostara i portala Tacno.net.
Odlomak iz kritike o knjizi Darka Cvijetića „Konopci s otiskom vrata“ čiji autor je književni kritičar Alan Pejković:
„Možda je kičasto, možda potpuno pogrešno započeti recenziju vjerovatno najozbiljnije zbirke pjesama koja će ove godine biti objavljena u regiji jeftinom aluzijom na naslov petparački napisanog erotskog romana koji preplavljuje police knjižara već duže vrijeme. Sasvim moguće da je tako. Ipak, nakon nekoliko iščitavanja nove zbirke Darka Cvijetića naslovljene Konopci s otiskom vrata, dominantna nit mog razmišljanja jesu upravo te mnogobrojne nijanse crnog koje zbirka u svojoj mračnoj veličanstvenosti obuhvata.
U samom naslovu, u inverziji pozicija konopaca i vrata, Cvijetić daje naslutiti djelimičnu vjernost svom poetskom metodu iz Masovnih razglednica iz Bosne. Iako korištenje sličnih inverzija i drugih jezičkih eksperimenata u ovoj zbirci nije toliko rasprostranjeno kao u Razglednicama, ovaj metod i dalje ostaje jedan od zaštitnih znakova Cvijetićeve poezije. Strukturalno, zbirka se sastoji od prologa, dobro izabranog citata Duška Radovića u kojem se sjećanje raspinje između prošlosti i budućnosti, između realnosti i imaginacije i tri ciklusa pjesama koncipiranih kao pisma Draženu Erdemoviću, Srđanu Aleksiću i Alexandru Cvijetiću.
Ovo nije zbirka koja se čita za dva sata, ovo nije zbirka koja ne ostavlja ožiljke, ovo je zbirka koja vas primorava da joj zastanete na svakom drugom stihu, ako ne na svakom, i da se poklonite svakoj od onih nijansi crnila koje sam već pomenuo. Iako u smislu poetskog tona i tematskog odabira i nema distinktne granice između ciklusa pjesama, ono što Cvijetić postiže ovakvom strukturom je neka vrsta sveobuhvatnog pogleda na užase rata koji su i ovdje najfrekventnija tematska odrednica kao i u Razglednicama.“
