Za bosanskohercegovačkog dječijeg pjesnika, Prijedorčanina Muhidina Šarića, pojedini knjiženi kritičari kažu da njegove knjige odražavaju svečanu atmosferu, jer ih on strpljivo i dugo tka pređom vlastitog srca.
Prva zbirka pjesama namjenjena djeci pod nazivom “Spava li dan u mraku?” objavljena je prije 40 godina i od tada pa do današnjih dana podario im je 13 zbirki.
Među njima su “Na krilima neba”, “Cvrkutanka”, “Doboro došle sa cvijetom za uvetom”, “Zrnce sunca”, “Riječnik zapretenih riječi”, “Iz majkine sehare”.
“Kao i većina mladih pjesnika na početku svoje karijere, počeo sam da pišem ljubavnu poeziju, međutim kad sam počeo da radim u osnovnoj školi u Kozarcu kao nastavnik, otvorio mi se jedan nov i prelijep, u hiljadama boja šaren svijet, dječiji svijet kojem nisam mogao odoljeti. Nisam trebao puno pametovati, nego je trebalo posmatrati taj dječiji svijet, publikovati ga na neki način i pokazati ga drugima”, izjavio Muhidin Šarić.
Iako je najveći dio svog dosadašnjeg stvaralačkog opusa posvetio dječijoj poeziji, uspješan je i u pisanju dramskih tekstova koji se bave djecom, njihovim svijetom i dogodovštinama.
Autor je do sada njih sedam, među kojima su “Vuk dobrica”, nagrađen početkom 80-ih godina prošlog vijeka na Dječijem festivalu u Šibeniku.
Neki od tekstova su pretočeni u izuzetno posjećene pozorišne predstave, među kojim i ovogodišnja “Veliki odmor”. Ona nije oduševila samo djecu, već i odrasle.
“Griješimo što razdvajamo književnost na dječiju i književnost za odrasle, jer književnost je književnost. Sigurno je veliki broj svjetskih djela koja su dospjela na sto dječije književnosti, a njihovi autori ih nisu pisali za djecu. Nedavno sam u Bihaću govorio dječiju poeziju pred odraslom publikom i oni su bili prezadovoljni. Mislim da sam ja i svi ostali djeca”, naglasio je on.
Prema njegovim riječima, nemoguće je porediti njegovo djetinjstvo sa djetinjstvom djece kada je on počeo pisati poeziju, niti to daleko vrijeme sa sadašnjim.
Kazao je da se treba biti svjesno, ali da su promjene svijeta nezaustavljive i da je dužnost i pisca da ga promatra, da ga opservira i stavi na sofru sa koje se to može uzeti i konzumirati.
“U mojoj najnovijoj zbirci pjesama ‘Vragolije riječi’ ima pjesama koje oslikavaju sadašnjost, pa tako u pjesmi ‘Digitalna baka’ nije ona baka iz vremena nekadašnjih naših lektira prije par decenija, već moderna baka koja koristi fejsbuk, dok u naslovu jedne pjesme stoji ime i prezime ‘Mobi Tel’ i ko je prije 40 godina mogao pjevati o ‘gospodinu’ mobitelu, koji nas sada svugdje prati”, rekao je on.
Rat u Bosni i Hercegovini primorao ga je da krene put izbjeglištva, koji ga je odveo u Grac, u kojem je živio i djelovao 10 godina.
U ovom austrijskom gradu je napisao roman “Keraterm” u kojem je opisao strahote s kojim su se suočili zatočenici u jednom od prijedorskih ratnih logora.
Ovaj vrsni dječiji pjesnik, ali i dramski pisac za djecu i odrasle nagrađen je za svoj književni rad nizom nagrada.
Nacionalna univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine /NUBiH/ kandidovala ga je i ove godine i to drugu godinu zaredom za književnu nagradu koja nosi ime poznate švedske književnice Astrid Lungren, autorice romana za djecu “Pipi duga čarapa” koja je pandan Nobelovoj nagradi za književnost, kako bi se skrenula pažnja da se dječija književnost ne razlikuje od književnosti za odrasle.
Dobitnik je nagrade “Mali princ” za razvoj dječije literature, dobitnik književne nagrade “Nasiha Kapidžić-Hadžić” za poetski opus. Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine.
Njemu stvaralački čin predstavlja najveće zadovoljstvo, a kad smo kod toga, otkrio nam je da planira napisati bajku o vilama.
Priznaje da je zaintrigiran narodnim pričama i predanjima o njima i njihovim moćima. Nada se da će kroz ispričanu bajku ući u svijet nadrealnog preko kojeg će spoznati razloge koji su se vijekovima sa koljena na koljeno prenosila pripovijedanja o ovim mitskim bićima.
Anadolija