Odbrana Drage Končara, optuženog za zločine na području Prijedora, u završnoj riječi je ocijenila protivrječnim iskaze svjedoka Tužilaštva, kao i da su neki svjedoci imali potrebu za revanšizmom.
Govoreći o prvoj tački optužnice branilac Končara Savan Zec postavio je pitanje da li je verzija Tužilaštva stvarna istina ili djelotvorna istina.
On je kazao da tačno da se optuženi zaista zatekao kod zemunica, izveo neke osobe i odveo ih do asfaltnog puta nakon čega je otišao svojim putem.
Odbrana je istakla da je izvjesni Fadil Bašić, Končarev prijatelj, tog dana zamolio optuženog da mu pomogne da izvede civile iz zemunica kako im se nešto ne bi desilo, te da se uloga optuženog završava nakon što su ih odveli do puta. Zec je istakao da je ljudski gest iskonstruisan i pretvoren u zločin.
Odbrana je ukazala i na potrebu za revanšizam kod svjedoka Ferida Mahmuljina i Hamdije Čirkina.
„Šta god da se propusti u istrazi nije problem, dodaćemo to na glavnom pretresu“, kazala je Odbrana, osvrćući se na iskaz i svjedočenje Nijaza Bešića.
Prema optužnici, Mitar i Rade Vlasenko te Drago Končar su 26. maja 1992. učestvovali u pretresu bošnjačkih kuća u Kozarcu, nakon čega su grupu civila odveli do kuće Mitra Vlasenka, gdje su zlostavljani, a potom su muškarci iz grupe odvedeni u logore Omarska, Trnopolje i Keraterm.
Sva trojica optuženih se terete da su 4. juna 1992. godine tokom pretresa u Kozarcu pronašli grupu od osam civila koja se krila u jednoj kući, a zatim ih ubili.
Odbrana Končara je podsjetila kako je teško bilo ispitati svjedoka Ferida Mahmuljina na glavnom pretresu radi njegovog zdravstvenog stanja, pamćenja i koncentracije, te da je došlo do potpuno drugog činjeničnog opisa prilikom predočavanja iskaza iz istrage.
„U jednom trenutku kriv je za zarobljavanje svjedoka, a u drugom Drago Končar uopšte nije bio tu kad je zarobljen“, rekao je Zec.
Odbrana je ukazala na proturječnosti nekih svjedoka Tužilaštva, pojasnivši da isti događaj prema neki svjedocima ima verziju prijetnje, a prema drugim pomaganja.
Svjedok Asim Bešić, prema navodima Odbrane, opisuje karakter optuženog koji se ne uklapa u profil zločinca.
Govoreći o svjedoku S-1, Odbrana je kazala da u zapisniku iz 2014. godine svjedok ne spominje optuženog, dok nakon mjesec i po dana kasnije pojavljuje se ime Drage Končara.
Zec je naglasio da u jednom iskazu svjedok S-1 ima posredna saznanja o dešavanjima od 4. juna 1992. godine, a nakon mjesec i po, postaje očevidac tih dešavanja.
Odbrana je istakla da je svjedok kazao da je lično ukopao Hasana Talića, ali da Talićevo tijelo još uvijek nije pronađeno.
„On sa ukopom nema nikakve veze“, rekao je Zec.
Termin nastavka izlaganja završnih riječi Odbrane bit će naknadno objavljen.
BIRN